Tehnologija
AMD ne staje
Marketing i pomno planiranje osigurali su da se o AMD-u priča gotovo svaki mjesec s obzirom na planirano puštanje raznih proizvoda na tržište. Sada smo u „tock“ fazi AMD-ovog razvoja kada se usavršava postojeća arhitektura.
Nije se puno toga promijenilo od kada je Zen arhitektura s prvim proizvodima došla na tržište. Svejedno, ponovimo bitne dijelove koje je AMD napravio i zahvaljujući kojima se uspio toliko približiti Intelu u samo jednoj generaciji.
Hardver koji smo koristili:
AMD - Ryzen 5 2600X - 1.780 kn, Ryzen 7 2700X - 2.700 kn, 2 x 8 GB G.Skill Sniper X - 1.800 kn, Aorus gaming - 1.989 kn
Mikronis Kolink Luminosity kućište - 320 kn, GTX 1080Ti Inno3D - 7.999 kn, Fortron Hyper 500W za 439 kn.
Naime, kada se korištenje većeg broja jezgri tek zakuhavalo, Intel i AMD su krenuli u dva različita, podjednako valjana smjera. Intel se odlučio za fizičke jezgre, pa se u operacijskom sustavu svaka ponašala kao dvije i tako dobila veći broj zadataka koje je mogla obavljati dok su se čekali potrebni resursi već pokrenutih programa. Tako Hyperthreadani procesori nemaju 8 ili 12 jezgri, već su im zadaci optimizirani kako bi bilo što manje praznog hoda, povećavajući performanse.
AMD je s druge strane odlučio napraviti osam fizičkih jezgri (FX 8000 serija procesora). No takav pristup predstavljao je velike tehničke i financijske probleme jer bi takvi procesori bili prilično skupi. Zadaci koje procesori obavljaju dijele se na računanje cijelih brojeva, što je procesoru vrlo jednostavno i može ga brzo obaviti. Tu je i floating point računanje, to jest obavljanje kalkulacija s decimalnim brojevima koji su višestruko kompliciraniji za procesor. Te dvije jedinice zasebne su kod svake Intelove jezgre, no AMD je odlučio da će po dvije jedinice koje računaju cijele brojeve dijeliti jednu koja računa Floating point kalkulacije, to jest procesor je osmojezgreni ako se računaju jednostavne kalkulacije, a četverojezgreni pri računanju decimala. Još gore: kada su se računali zahtjevni brojevi, Integer jezgre su morale čekati, dajući procesoru lošije performanse od Intelovih, a uz veću potrošnju energije.
Sada su se okušali u Intelovu pristupu dizajna procesora, ali povećavajući broj jezgri i, umjesto da velike čipove rade uz ogromne troškove kao Intel, odlučili su se na jednostavno korištenje standardnih jezgri u parovima za dobivanje snažnijih jezgri poput Threadrippera.
Prva verzija Zen arhitekture koja je došla u obliku serije procesora Ryzen 1000 za AMD je označavala, kako su i sami rekli, solidne temelje na kojima su mogli izgraditi nadolazeće generacije procesora kojima bi mogli konkurirati na tržištu. Naveli su da im je to sasvim nova arhitektura i da će se moći očekivati veće brzine na nadolazećim generacijama. One će biti više fokusirane na performanse jer se prva generacija podosta fokusirala na paralelno izvođenje zadataka i predikciju izvršavanja (u čemu su i uspjeli, pobjeđujući konkurenciju u cijeni i performansama koje se dobiju kada se sve jezgre iskoriste). No performanse pojedinačnih jezgri i dalje nisu mogle konkurirati Intelu, ponajviše zbog nižeg radnog takta Ryzen procesora.
Crveni tim sada je imao dovoljno vremena da popravi nedostatke koje su imali s prvom serijom, pa prođimo kroz neke od bitnijih promjena za koje tvrde da su napravljene. Naravno, performanse u realnim zadacima često pričaju malo drugačiju priču, koju će nam otkriti testovi koje smo pripremili za nove procesore.
Imajmo na umu da smo dobili na recenziju procesore Ryzen 2600X i 2700X, koji se većinom mogu bolje overclockati od svojih ne-X verzija i kojima su performanse nešto bolje, no uz veći utrošak energije.
Ryzenov novi Prism cooler koji dolazi s flagship 2700X modelom bez problema hladi procesor te nudi mogućnost umjerenog overclocka, no nemojte pretjerivati.
Ryzen 7 2700X ima dva „kompleksa jezgri“, kako ih AMD zove, s četirima Zen jezgrama međusobno povezanima tehnologijom „Infinity fabric“, čineći pritom jedan procesor. Ryzen 5 2600X također ima dva kompleksa jezgri s trima Zen jezgrama, dajući mu šest jezgri. Ti procesori mogu obraditi duplo više threadova od broja jezgri zahvaljujući tehnologiji sličnoj Intelovom Hyperthreadingu. Proizvodeći jednostavnije jezgre koje se zatim mogu povezivati, uštedjeli su puno na proizvodnji zasebnih procesora.
Oba procesora dijele 16 MB memorije među jezgrama u obliku L3 cachea i po pola megabajta L2 cachea po jezgri. 2600X zadržava deklarirani TDP od 95 W, dok 2700X ima 105 W deklarirani TDP. Procesori sada podržavaju do 2933 MHz brzinu DDR4 RAM-a, a na procesoru veličine 213 mm² nalazi se oko 4,8 milijardi tranzistora. Možda najznačajnija razlika jest korištenje novog proizvodnog procesa, gdje su se vrata tranzistora smanjila s 14 nm na 12 nm (gustoća i ostale su dimenzije nepromijenjene) te su se tako poboljšale potrošnja energije i preciznost, omogućujući povećanje u prosjeku od 300 MHz radnog takta.
Novost je i poboljšani „Precision boost 2“, koji ovisno o situaciji povećava performanse procesora. Znamo da Intelovi i AMD-ovi procesori imaju više „boost“ vrijednosti ovisno o broju jezgri koje aktivno rade na nekom zadatku. Serija 1000 Ryzen procesora imala je dva stadija: jedan za do dvije jezgre i jedan za 3+ jezgri. Oni do dvije jezgre mogli su se vrtjeti na, primjerice, 4 GHz, dok su se 3+ jezgre vrtjele na 3,7 GHz. Novi Precision boost postepeno smanjuje brzinu za svaku dodatnu jezgru koja radi, dramatično dižući performanse procesora ako rade, primjerice, četiri jezgre. To ćemo, naravno, testirati u narednom tekstu.
Procesori sada podržavaju do 2933 MHz brzinu DDR4 RAM-a, a na prostoru veličine 213 mm² nalazi se oko 4,8 milijardi tranzistora.
Matične ploče X470 sada dolaze i sa StoreMI softverom, koji omogućuje povezivanje HDD i SSD diska u jednu cjelinu dobivajući performanse SSD-a i veliki disk za pohranu zahvaljujući HDD-u. To je odlično rješenje za gamere, a ako ste kupili solidan SSD disk, nema brige oko toga hoće li se potrošiti prebrzo. Softver podržava i kreaciju RAMDISKa, to jest korištenje dijela RAM-a za dodatno ubrzanje, kreirajući virtualni disk u RAM-u. Taktika je stara, no i dalje daje odlične rezultate i korištenjem svih triju tehnologija pohrane korisnik dolazi do navodno impresivnih rezultata čija ograničenja tek treba testirati.
