U jesen 2012. godine svijet kompaktnih fotoaparata se promijenio – nakon nekoliko godina pada prodaje, jedan proizvođač je shvatio da su dani odbrojani za kompaktne fotiće s malim senzorima i osnovnim funkcijama i da su njihovu funkciju preuzeli mobiteli. Sony je 2012. godine na tržište donio prvi Cyber-shot RX100 s tada nezamislivo velikim „1-inčnim“ senzorom (ne radi se o 1-inčnoj dijagonali) koji je svojim iznimno malim tijelom i naprednim funkcijama, te izvrsnim senzorom promijenio pogled na kompaktne fotoaparate. Eto, došlo doba da se testira treća inačica RX100 fotoaparata koja donosi velike pomake – puno veće nego što je donio MK2 u odnosu na MK1.
Mali i veliki Usporedimo li RX100 III s velikim bratom iz SLT serije, razlika u dimenzijama je ogromna, a u funkcionalnostima? Hm, ovisi što vam je potrebno
Komad metala
Aluminijsko tijelo u ruci stvarno djeluje minijaturno i teško je pojmiti da RX100 III košta više od 5.000 kn – za kompaktni fotić? No pomnom inspekcijom brzo vam dolazi osmijeh na lice, kad shvatite da je u to sićušno tijelo ugurana i bljeskalica s mogućnošću „bouncanja“, kao i elektroničko tražilo koje iskače s lijeve strane. I jedna kritika – fotoaparat se (nepotrebno) isključuje kad zatvorite tražilo. Doduše radi se o stvarno malenom OLED tražilu koje dobro dođe pri fotkanju po jarkom suncu – ali ne očekujte oštrinu i veličinu optičkih tražila na DSLR-ovima.
Obzirom na minijaturne dimenzije, očekivano je da „grip“ nije vrhunski, tako da ćete ponekad poželjeti da ga imate „za što primiti“.
Ono po čemu su jedinica i dvojka bile poznate su: vrlo dobar ugrađeni Zeiss objektiv i izvrstan Sonyjev BSI (back side illuminated) senzor. Priča se nastavlja u tom tonu i na trojci, no ovaj put se doseg objektiva smanjio sa 24-100 mm na 24-70 mm, ali se otvor blende značajno poboljšao sa 4,9 na maksimalnom zumu na 2,8. Istina, značajno je manji i doseg, jer su u Sonyju očito shvatili kako korisnici ovakvog fotoaparata ipak preferiraju veći otvor blende nego maksimalni zum (i tu su vjerojatno u pravu).
Zebra Na ekranu se jednostavno mogu razaznati “spaljena” područja uz pomoć “zebra” opcije postavljene na +100%
Traži, traži, pa ćeš naći
Što se tiče izbornika, na stražnjem 3-inčnom LCD ekranu, nije se puno toga promijenilo u pogledu Sonyjevih zbrčkanih izbornika – no to je cijena koju morate platiti za mnoštvo opcija koje su ugrađene u RX100 III. Dodatna vrijednost u tom pogledu je kontrolni kotač oko objektiva koji omogućuje brzu promjenu postavke koju sami odaberete.
20-megapikselne fotke koje daje Sonyjev senzor u samom su vrhu u pogledu oštrine, dinamičkog raspona i osjetljivosti na visoke ISO vrijednosti. Neki tvrde kako je slika usporediva sa APS-C senzorima, no ne bismo išli tako daleko – svakako se radi o vrlo dobrim snimkama na kojima u uvjetima dobrog, pa čak i nešto lošijeg osvjetljenja, teško da ćete uočiti razliku u odnosu na skuplje (i značajno veće) fotoaparate.
Ukoliko se oslanjate na JPG fotografije, imajte na umu da Sonyjev defaultni algoritam za uklanjanje šuma uz zrnatost odnosi i fine detalje koji daju oštrinu slici. Naravno, preporučujemo vam da se prebacite na RAW jer tek tada ćete izvući maksimum iz RX100 III.
Ovisnici o visokom ISO-u bit će sretni u JPG modu koji pretjerano suzbija šum i detalje, no kad se pogleda neprocesirana RAW slika, pažljivim odabirom postavki u Lightroomu/Camera Rawu mogu se dobiti vrlo dobri rezultati na ISO3200 pa i 6400 ako ne patite za detaljima.
Želite li brzinu, RX100 će vas i u tom dijelu (djelomično) zadovoljiti obzirom na maksimalni nazivni burst-rate od 10 fps. Imajte na umu da su u tom režimu rada fokus i ekspozicija „zaključani“ na ono što je fotić izmjerio na prvom kadru, a ukoliko želite snimati u RAW-u maksimalna brzina se spušta na 5 fps. Svemu tome dodajte i ne tako velik buffer u koji stane dvadesetak slika tako da ne vjerujte slijepo specifikacijama - u stvarnosti bih rekao da se ovdje radi o 5 fps fotoaparatu.
Transformer Iz elegantnog i minijaturnog monolita pretvara se u multifunkcionalnu hobotnicu s pipcima u obliku EVF-a, bljeskalice i zakretnog ekrana
Video mogućnosti
Video – o da, video. To je onaj predivni slijed slika koji Sony već odavno snima u 50/60 fps u Full HD rezoluciji. I tradicija se i ovdje nastavlja s jednom značajnom promjenom za sve YouTubere – naime RX100 III je, kao i većina novih Sonyjevih modela, dobio mogućnost snimanja u poluprofesionalnom XAVC-S formatu s bitrateom od 50 Mbps. To je velik korak naprijed u odnosu na standardnih 28 Mbps na koje je ograničen AVCHD format, pogotovo kad se snima 50 sličica u sekundi u Full HD rezoluciji. Svi video entuzijasti razveselit će se i focus peakingu (za jednostavnije ručno fokusiranje), no imajte na umu da je ponekad u kadru teško odrediti što je u fokusu obzirom da je većina kadra označena kako „u fokusu“. S druge strane, autofokus u video modu je solidan, no ipak nešto neodlučniji od uobičajenih kompakata obzirom na veliki otvor blende i relativno veliki senzor koji otežava fokusiranje.
Kvaliteta videa je izvrsna i nije čudo da je njegov veći brat RX-10 (sa istim senzorom i većim zum dometom) slovi za jedan od najboljih prosumer fotoaparata za snimanje videa. Ne zaboravimo i čisti HDMI izlaz koji omogućava snimanje videa na vanjske snimače (poput Atomos Ninje) neovisno o ugrađenom kodeku i bitrateu – ovo će razveseliti naprednije video entuzijaste koji preferiraju Appleov ProRes kodek.
I, što reći o ovom minijaturnom i moćnom foto-video alatu? Ako želite visoku kvalitetu fotografija ali ne želite sa sobom naokolo vući DSLR ili pak mirrorless, za nemalu cijenu RX100 III će ispuniti sva vaša očekivanja, pa i premašiti ih. Jer, kako fotograf Chase Jarvis tvrdi „The Best Camera Is The One That’s With You“, a RX100 bi mogao svojim neprestanim prisustvom u džepovima fotografa svakako to i postati – najbolji fotoaparat koji je uvijek uz vas.
