Tomislav Kotnik, osnivač Vidija i glavni urednik
Sigurno ste bar jednom kao klinci, mali ljudi u svijetu odraslih, lagano naćulili uši i slušali razgovor odraslih, svojih roditelja, rođaka i njihovih prijatelja u susjednoj sobi ili negdje oko roštilja - dok ste se vi, u njihovim očima, bezbrižno igrali sa svojim malenim prijateljima, odvojeni roditeljskim „sanitarnim“ koridorom od svijeta odraslih.
Oni su pričali priče koje su vas sve više zanimale jer su dolazile iz svijeta u koji ćete uskoro kročiti i sami. To je značilo samo jedno. Čim prije skužiti kako to onaj pravi svijet odraslih funkcionira.
Dekodiranje svijeta koji čeka baš vas. Upravo je ta znatiželja neke dovela prije, neke kasnije – ili čak nikada – do pravih informacija koje su im trebale na usponu prema zvijezdama njihova svemira. Uspjeh u tome nije bio garantiran, ali napor uspinjanja do tih zvijezda jest.
Znatiželju ste brusili i među svojim generacijski bliskim prijateljima i poznanicima. Svatko je imao neku nevjerojatnu priču koja je bila zanimljiva za poslušati, a vi ste sve to procesirali u svojoj glavi i sebi krojili obrazac po kojem ćete znati prepoznati pravu „istinu“ i predvidjeti neke buduće događaje temeljem uzoraka koji se ponavljaju. Svaki SF roman ili obična priča s igrališta mogla je raspiriti maštu o tome kakav će to biti svijet kad odrastete. Ako ste u svojim fantazijama bili pozitivno orijentirani, onda ste vjerojatno uvijek maštali utopijsku, lijepu budućnost u kojoj će kad odrastete sve biti lakše, puno napredne tehnologije i općeg prosperiteta. Takve priče danas (uglavnom) pričaju futurolozi. Postoji cijela industrija danas koja prodaje snove o budućnosti i mi ljudi to volimo papati. Oni su influenceri novog doba. Futurolozi..
Futurologija pleše na granici znanosti, to je vještina pričanja priča, scenarija o predviđanju mogućih događaja u bliskoj ili malo daljoj budućnosti. Nekad su postojali pisci SF romana poput Isaaca Asimova ili Julesa Vernea, čiji su „izumi” opisani u njihovim pričama postajali stvarnost nakon desetljeća ili stoljeća. Danas je, međutim, brže i unosnije pisati blogove te na konferencijama publici, koja to plaća, ispaliti neke moguće scenarije pa, ako se nešto od toga i ostvari, raste i vaša cijena. Financijski mešetari, investitori, političari, savjetnici, marketinški stručnjaci i svi drugi kojima trebaju neke karte za „navigaciju“ kroz blisku budućnost, vole futurologiju jer im daje barem neki smjer koji opravdava njihove postupke ili stavove.
U posljednjih 30 godina bilo je potpunih promašaja, ali i nekih dobrih predviđanja. Jedna od stvari koje su jako gurali futurolozi, a koja je doživjela podbačaj, bila je virtualna stvarnost. Naočale koje nećemo skidati kako bismo uronili u virtualne svjetove, a s njima ćemo živjeti, ići u trgovinu, družiti se, učiti i raditi. Podcijenila se činjenica da su ljudi fizička stvorenja i da žele fizičku interakciju.
Problem je što sada postoji AI i sada s enormno velikom bazom znanja i ponavljajućih obrazaca prethodnih događaja može dati puno mogućih scenarija i smjerova razvoja. AI može to čak i ilustrirati ili napisati pjesmu o tome. No ipak, najveće stvari koje su izmijenile svijet, desile su se slučajno. Bar tako izgleda.
Da Nikola Tesla nije odlučio otići u Graz i Budimpeštu na daljnje školovanje, već se vratiti u Smiljan, možda bi bio samo neki uvrnuti učitelj, a svijet bi bio uskraćen za mnoga otkrića. Da Kolumbo nije želio pronaći jeftiniji put do Indije, nikad ne bi otkrio Ameriku, da Sir Alexander Fleming nije otkrio penicilin, možda ne bi bilo tolikog prosperiteta i demografske eksplozije, a da mitska jabuka nije pala Isaacu Newtonu na glavu, možda ne bi bilo Einsteinove teorije relativnosti.
Nitko, pa ni AI, ne može predvidjeti ponašanje pojedinca. To je crni labud, usamljeni vuk, glitch u matrici ili kako god to nazvali - ali upravo taj nepredvidivi „kvar“ ima važnu ulogu. Samo takvi nepredvidivi događaji mijenjaju smjerove i pišu potpuno nove scenarije ljudske civilizacije.
Znatiželja je do sada pokretala svijet kakav poznajemo. Vaša znatiželja je ono što sada hrani AI. Što više pitate, što ga više usmjeravate, to ga više hranite te s vremenom o vama dozna gotovo sve.
Pa što je onda bitnije od znatiželje? Kontekst. Znati preispitivati i tražiti informaciju koja podiže razinu vaše sposobnosti da sagledate što širi kontekst u kojem se ta informacija nalazi. Postati konstruktivni skeptik.
Scenarij što-bi-moglo-biti neće vas učiniti pametnijim čovjekom. AI će vas hraniti sve besmislenijim porukama i odgovorima koje će uspavati vaš mozak u potrazi za pravim odgovorima. Trebate naučiti upravljati svojom znatiželjom.
Moć postavljanja pravih pitanja jedino je što vas može održati relevantnima u budućem svijetu jer odgovore koje ćete dobivati, morat ćete sami testirati i potom kreirati prave odluke. Odluke će vas voditi ka cilju.
Na ovogodišnjoj Carnetovoj konferenciji, najbolji hrvatski učitelji su prezentirali desetke AI alata koji su im pomogli napraviti obrazovne materijale o kojima su prije par godina mogli samo sanjati. Kada su učitelje njihove kolege pitale da predvide budućnost školovanja u samo nekoliko idućih godina, oni su rekli da to jednostavno nije moguće.
U pravu su, ali ono što svi sada znamo jest da bez učitelja u središtu tog prijenosa znanja, novi načini podučavanja novih generacija nisu mogući. Učitelji će usmjeravati učenike u tome da imaju ispravan kontekst u kojem će AI imati ulogu kreiranja mnogih scenarija, ali odluka kojim putem „krenuti“ morat će ostati na nama.
VIDImo se!
Sadržaj časopisa VIDI broj 362 pročitajte na ovom linku!
