Tomislav Kotnik, osnivač Vidija i glavni urednik
Otkad je čovjeka na ovoj planeti, postoji i njegova želja za harmonijom i skladom. Otkad je čovjeka, postoji i njegova želja da „tvika“ i hakira sustav kako bi našao prečicu da radi manje, a ima više. Sasvim razumljivo.
Otkad je čovjek prvi put upotrijebio toljagu, drvenu grbavu kladu namijenjenu udaranju, koju je iznenada i grubo „naslonio“ na susjedovo tjeme pa mu iz pećine oteo medvjeđe odreske koje je ovaj nesretnik pripremio za prehranu svog plemena, eto baš od tada glad za novom tehnologijom uzima maha. Toljaga je bila svojevrsna poluga za pregovore i opći napredak ljudske civilizacije, a harmonija i sklad od tada su ostali utkani tek u mnoge filozofske i religijske misli, ali i vrhunska djela različitih umjetnika - bez praktičnog ostvarenja u svakodnevici.
Povremeno, a ponekad i često, oni s toljagom vjerovali su da je upravo toljaga put do harmonije i sklada. Nikad obrnuto. Zanimljivo.
Leonardo Da Vinci je u općem naboju renesanse i buđenju europske civilizacije, koja je nakon stoljeća stagnacije u mračnom srednjem vijeku hitala prema novim otkrićima, izumima, umjetničkim ostvarenjima, ali i novim ratovima i razaranjima, želio prikazati čovjeka u središtu svijeta. Prikazao je „Vitruvijevog čovjeka“. Crtež je to koji ste vidjeli puno puta i nekako ste podsvjesno znali da je riječ o nečem važnom, kada ga već stoljećima „guraju pod nos“ generacijama nakon što je nacrtan. Čovjek raširenih ruku i nogu, kao od majke rođen, u dvjema pozama, a oko njega krug i kvadrat. Zapravo Vitruvije je puno stariji lik od znamenitog Leonarda, ali Leonardo ga je „oživio“. Vitruvije, poznati starorimski arhitekt, u djelu De Architetura ljudsko je tijelo vidio kao izvor savršenih ljudskih proporcija za arhitekturu. E sada, krug i kvadrat na Leonardovom crtežu, koji se pojavljuju u mnogim religijama pa čak i filozofskim tumačenjima, vrlo je bitan znak i poruka Leonarda tadašnjem svijetu, a koji je i sam bio izniman umjetnik, inovator i izumitelj. Krug, kao beskrajan oblik, simbolizira nebo, a kvadrat zemlju. Zajedno su na tom crtežu u geometrijskoj harmoniji i skladu.
Renesansa je stavila čovjeka u središte i sve se od tada stvara prema njemu i za njega. Da nam se ugodi. Nakon stoljeća „tame“ ponovno smo sami sebi postali najveće face. Izumi i tehnologija pomicali su granice mogućeg. Želja da radimo sve manje dosegnula je vrhunac kada smo doslovno zakuhali vodu i parom pod visokim tlakom pokrenuli turbine i strojeve. Tisuće ljudi poslano je svojim kućama da uživaju u besposlici. Činilo se da industrijska revolucija ostvaruje san svih predaka, raditi manje, a stvarati više.
Naravno nije bilo baš tako. Milijuni su tada ostali bez posla. Bijesni i ogorčeni, pokrenuli su pobunu u kojoj su desetljećima vodili bitku protiv novih tvorničara i industrijalaca. Razbijali su strojeve i pokušavali spriječiti kotače napretka da se okreću. Bilo je to uzaludno. Ne znamo konkretnu sudbinu tih milijuna koji su odjednom imali viška vremena, no zaista, tehnologija je pomogla da od tada do danas mnogi imaju puno više svega. Neki i puno puno više od onog što im zaista treba.
I upravo sada, baš kad AI širom svijeta zatvara prva radna mjesta, ali i otvara nova, dolaze nam oni. Humanoidni roboti. Gomila minijaturnih motorčića povezanih žicama i sklopljenih u nove materijale kako bi što više izgledom podsjećali na nas. Jer mi smo, kako je i Leonardo nacrtao, savršenstvo u krugu i samo želimo stvoriti sebi savršeno slične. Da nam služe. Besplatno.
E pa neće moći. Roboti su već stigli. Nisu nimalo besplatni i tek se trebamo pobrinuti da budu korisni za različite poslove koje ljudi više ne žele raditi. Sačuvat ćemo naše zdravlje u mnogim slučajevima, no tu cijenu ćemo ipak platiti svi. Roboti neće biti luksuz već će biti luksuz kada će vas posluživati ljudsko biće. Roboti će biti sveprisutni. Moći ćete ih ugovoriti na pretplatu, baš kao što to radite danas s telefonima. Brzo će učiti, moći će djelovati u skupinama ili individualno i lako će moći preuzimati različite zadatke mijenjajući uloge u istom danu. Već kako će im nalogodavci dodjeljivati različite zadatke. Neće trebati spavati niti jesti. Biti će ograničeni samo trajanjem baterije te čvrstoćom novih materijala koji će to trebati izdržati. 24 sata na dan i 7 dana u tjednu. Niti jedan čovjek tome neće moći, niti će željeti konkurirati. Pa što će onda ljudi uopće željeti? Družiti se? Putovati? Učiti? Osjetiti neka nova iskustva u beskrajnom slobodnom vremenu kojeg će imati? Ne znamo. Možda će ljudi samo tražiti harmoniju i sklad. Ali tko će tada imati toljagu? :-)
Zabavite se našom temom mjeseca baš kao što smo vam prije više od 3 godine predstavili ključne promjene koje će donijeti umjetna inteligencija. Vrijeme robota je već došlo, samo odaberite svoj model i način kako ćete se prilagoditi tom novom „slobodnom“ vremenu.
VIDImo se!
Sadržaj časopisa VIDI broj 360 pročitajte na ovom linku!
