Tomislav Kotnik, osnivač Vidija i glavni urednik
Uvijek je ljepše biti u publici nego li na pozornici. Bar za mene koji sam, moram to priznati, umjereni introvert. Divim se ljudima koji svoju životnu snagu crpe iz javnog nastupa pred stotinama, tisućama, nekad i milijunima ljudi, u živo ili preko interneta, a da ne pokažu niti zrno sumnje u ono što poručuju masi drugih mozgova kojoj se pri tome obraćaju. To je talent vrijedan divljenja. Političari, prodavači, muzičari, zabavljači, iscjelitelji. Nikad im nije problem pogledati mase u oči i pokrenuti niz poruka u formi riječi, zvuka ili performansa.
Ako pogode frekvenciju masa, dobit će očekivani odjek. Rezonanciju. Povećat će amplitudu titraja i ostvariti snažniji učinak svog nastupa. Mase će tako biti sretne sve dok im se podudaraju frekvencije.
Kada koristimo omiljene AI alate, nemamo osjećaj da se dešava rezonanca, ali AI model u stvari to pokušava s nama dajući odgovore koji se statistički najviše podudaraju s nekom „istinom“, ali i vašim očekivanjem. Ako LLM-ovi i griješe, možda to nećete uočiti odmah u masi informacija koje ste dobili - ali oksitocin, hormon sreće, koji vas preplavljuje kad shvatite da ste „nabildali“ svoje „vještine“ u pisanju, programiranju, dizajniranju, analitici, muziciranju u samo nekoliko trenutaka, tjera vas na novo promptanje i uživanje u rezultatima. Čini se kao da ste na pozornici i da vas publika traži još i još, ali plješćete sami sebi.
Kao kad neki iscjelitelj zuri u vas i osjećate da vam je bolje. Kada koristite LLM-ove, sami sebe iscjeljujete od nakupljenih frustracija radi stvari koje do sada niste mogli, a sada evo jednim klikom to uspijevate.
Ne treba podcijeniti moć samo izlječenja. Naš mozak, kaže poznati AI znanstvenik Jürgen Schmidhuber, sadrži oko 100 milijardi malih procesora zvanih neuroni. Svaki od njih je povezan s oko 10.000 drugih, što znači da u glavi nosite milijun milijardi veza. Neki su neuroni ulazni (poput kamera), neki su izlazni (oni koji pokreću mišiće prstiju ili govorni aparat), a u skrivenim slojevima (unutarnjim neuronima) odvija se samo razmišljanje. Puno opcija da istrenirate svoj mozak sami.
Svaka ta veza ima svoju snagu. Na početku su te snage nasumične, ali kroz učenje iz mnoštva podataka, veze jačaju ili slabe dok sustav ne nauči raditi stvari koje prije nije mogao, baš poput vožnje automobila ili prepoznavanja govora na vašem telefonu.
Prepoznati točnu i iskoristivu informaciju je za naš mozak ključ. To nam je benchmark, miljokaz, važan kamen temeljac za sve druge informacije koje ćemo primiti i obraditi ubuduće.
Kao studenta koji treba započeti svoju karijeru, zanima vas koji put jamči karijerni uspjeh, jer se svijet mijenja svakih nekoliko godina, a neko specifično znanje postat će možda nepotrebno i tražit će od vas nove vještine. Kojim putem krenuti? Što odabrati? Koja informacija je ona prava koja vam daje odgovor?
Kada smo čuli vijest da se u našoj zemlji najavljuje investicija u mega data centar vrijedan 50 milijardi američkih dolara ili eura ili čegagod, nije ni bitno, svi smo zanijemili. Pokušavajući biti razumni i pristojni. Razni stručnjaci iz tog područja, povezanog s tehnologijama podatkovnih centara, pokušavali su danima analizirati projekt i sagledati realnost da se takvo što dogodi u Hrvatskoj. Mjerili su, izračunavali i uspoređivali, ali nikako nisu uspjeli staviti taj iznos bar u neku shvatljivu dimenziju običnom narodu.
Poznate brane „Tri klanca“ u Kini - kolosalno inženjersko čudo građeno 10 godina na velikoj kineskoj rijeci Yangtze radi koje se raselilo 1,3 milijuna ljudi u duljini od 600 km, koliko je dugo akumulacijsko jezero - koje danas proizvode nevjerojatnih 112 TWh struje godišnje, koštale su tek beznačajnih 37 milijardi američkih dolara u usporedbi s ovom najavom naše investicije.
Projekt Pantheon AI pored Topuskog, malog mjestašca pored rječice Gline, želi izgraditi nešto u nekoliko godina, i to još skuplje. Koliko je netko koristio ChatGPT u kreativnoj razradi ideje ovog projekta, ne znamo - ali znanost kaže da tehnologija svakih pet godina postaje 10 puta jeftinija za istu procesorsku snagu, a za 10 godina i stotinu puta. Što znači da će ovaj kolosalni projekt podatkovnog centra u stvari za 10 godina vrijediti tek 500 milijuna nekih novaca u tadašnjoj snazi. Također, bez uračunatih troškova održavanja centra koji bi mogli „pojesti“ i tu preostalu vrijednost? Pa čemu onda takva investicija koju razvoj tehnologija sustiže? Nisam stručnjak, ali imam puno pravo biti laički zbunjen. Neću napadati niti hvaliti projekt, ali moram istaknuti ovo, trebat će za početak puuuuuno struje.
Procjena je da će se do 2035. godine, u nekom srednje optimističnom scenariju, isporučivati 1.300 TWh struje za podatkovne centre na cijeloj planeti, potrebne za sve AI i cloud usluge. To je bar 10 novih velikih kineskih elektrana kao što su Tri klanca da bi se ta struja stvorila, ili pak opak broj novih nuklearki, odnosno bar 236 novih nuklearnih elektrana Krško ako znamo da ona proizvodi 5,5 TWh godišnje. Računam li dobro? Nadam se bar približno, ali samo da dobijete sliku omjera i realnosti ovog što se najavljuje da dolazi u Hrvatsku.
Dakle, jasno je da će onaj tko će imati najveću procesorsku snagu, najsnažniju strujnu „utičnicu“ i najveću podatkovnu moć, pobijediti u AI utrci dominacije civilizacijom.
Što onda preporučiti znatiželjnim studentima na Job Fairu - koji smjer razvoja svoje karijere u idućih 10 godina odabrati? Jaka struja za podatkovne centre ili slaba struja za nove procesore i elektroniku? Neće pogriješiti što god odabrali, jer prema riječima AI znanstvenika Jürgena, uskoro nakon 2042. nam ionako dolazi era obilja, ali za koga?
VIDImo se!
Sadržaj časopisa VIDI broj 363 pročitajte na ovom linku!
