Tomislav Kotnik, osnivač Vidija i glavni urednik
Tko se školovao kad još nije bilo smartfona, sigurno se sjeća „informativki“. Bili su to mali blokići, ciglasto crvene boje korica, koje smo morali svi imati u školskoj torbi kako bi nam učiteljica po potrebi upisala neku obavijest ili napomenu za roditelje. Trebamo li donijeti novac za izlet ili smo opomenuti jer nismo imali sve knjige i radne bilježnice potrebne za taj dan - ili se pak putem njih zove roditelje na redovni ili izvanredni razgovor kako bi nositelju informativke prisjelo od onog što će roditelj čuti izravno od školskih autoriteta.
Srećom za neke, stranice u blokiću nisu bile numerirane, pa je nekim klincima devijantnih sklonosti bilo lako pustiti maštu na volju koje stranice će pokazivati roditeljima, a koje će „pas progutati“ od škole do kuće, tako da ih neštetno uklone iz te knjižice kao da nikad nisu ni postojale.
Trebalo je samo vješto planirati poduzimanje niza koraka koji će od početne situacije dovesti do željenog cilja. Kako od potencijalne nevolje s roditeljima dovesti do roditeljske (krive) spoznaje da je s njegovim djetetom sve u savršenom redu.
Ako ovaj put izuzmemo etični izazov ovakve nelegalne i prevarantske aktivnosti, to je sve uključivalo niz potrebnih vještina. Razlaganje problema iliti dekompoziciju, odnosno razlaganje većih cjelina na manje elemente. Prepoznavanje obrasca, zanemarivanje nebitnih detalja i osmišljavanje preciznih uputa. Bitno je bilo na kraju posložiti sekvence u željeni niz tako da nema dvosmislenosti. Bilo je to pravo algoritamsko razmišljanje, a da toga nisu takvi učenici-prevaranti niti učitelji tog vremena bili svjesni. Ti pojedinci koji su sudjelovali u toj obmani, trudili su se „programirati“ svoje roditelje i školski sustav da im posluže u njihovoj varki. Možda nategnuto, ali ipak usporedivo bar za ovu priču.
Ideja bi im bila da se ostave pohvale, ali izostave pozivi na susret roditelja i nastavnika te ostali „nebitni“ detalji učitelja kao što su kritike na učenje i potencijalne školske mjere za loše vladanje poput opomena ili najave ukora.
Istina, informativka je bila s vremenom sve tanja radi izbacivanja stranica, pa je takav koncept ubrzo pao na testu izdržljivosti kroz vrijeme, a nadogradnja ovog „algoritma“ ionako nije bila moguća. Korisnik, odnosno roditelj bi na kraju ipak shvatio varku, a učenik bi shvatio da ga tvikanje sustava neće učiniti nevidljivim u odnosu na loše performanse koje daje u školi.
Ono što je analogna informativka tog vremena ipak imala je lojalnost korisnika, personalizirani pristup i komunikaciju prema izvoru informiranja. Sve što svaka mobilna aplikacija danas želi imati kada se pojavi na nekom app marketu. No nije imala dobar nivo zašite i sigurnosti za krajnjeg korisnika - što također žele svi današnji korisnici aplikacija.
Otkad je Apple pogurnuo masovno korištenje aplikacija kroz svoju centraliziranu trgovinu AppStore i sve do danas, potreba korisnika je ostala ista. Riješiti vlastite svakodnevne izazove iz svoga džepa. Brzo i jednostavno. Bilo koje zavaravanje korisnika možda sjajnim dizajnom aplikacije, ali lošom funkcijom i izvedbom, dovodi na kraju do prestanka njene upotrebe i prelaska na konkurenta.
Ugradnja funkcija koje potiču lojalnost korisnika koji će se često vraćati aplikaciji svakako podrazumijeva personalizaciju, dobro osmišljeno i testirano korisničko iskustvo, gemifikaciju i brzu podršku u slučaju potrebe.
Personalizacija je sveti gral svakog proizvoda na tržištu. To je baš ono osobno između proizvoda i korisnika. Magični sos koji ih povezuje. Omogućuje razumijevanje korisnika i njegovih potreba na temelju obrasca ponašanja. Primjerice, aplikacija može prepoznati da želite vidjeti javni prijevoz u stvarnom vremenu te vam, prema vašem svakodnevnom kretanju, automatski ponuditi najbolju opciju dolaska do odredišta u tom trenutku - bez da to izričito zatražite. U omiljenoj trgovini brze hrane ne želite da vas se uvijek pita koji ćete umak uz svoje krumpiriće, već želite da vam se predloži baš „vaš“ omiljeni s kojim ste uvijek sretni.
Brzina, live chat, pregledan FAQ daju povjerenje da ste u dobrim rukama, ali i ono što je najbitnije, da aplikacija čuva vašu sigurnost. Tako je danas biometrija ključan moment zaštite ne samo u financijskom segmentu.
U našem tradicionalnom godišnjem pregledu aplikacija pronašli smo neke nove zabavne i korisne, ovisno o vašim preferencijama - no ipak, rekao bih da smo očekivali puuuuno više. Nekad je razvoj aplikacija bio skup i dug proces, posebno u fazi testiranja ili promjena. Imati dobru aplikaciju bila je privilegija samo onih sa velikim budžetima. Danas, posebno zahvaljujući vibe codingu - programiranju bez kodiranja koje nemilosrdno oduzima poslove jednostavnog kodiranja junior programerima - neke želje korisnika moguće je realizirati puno brže, kao i provesti testiranje funkcija i brze „popravke“. Upravo ta mogućnost bržeg kreiranja mobilnih aplikacija trebala bi dovesti do renesanse u ponudi novih inovativnih aplikacija, posebno za one neprofitne koje su uvijek visile o tankoj niti nečijeg volonterskog doprinosa, obično nekog altruističnog studenta, koji je gurao to sve do svog prvog zaposlenja – u kojem trenutku bi aplikacija i početna ideja zamrli.
Sada appove mogu imati svi koji znaju kako bi takvom aplikacijom olakšali nekom svakodnevni život, pa vjerujemo da će nas idući izbor iznenaditi ponudom.
U ovom broju, koji je u velikoj mjeri posvećen najvećem sajmu potrošačke elektronike CES Las Vegas, imali smo prigodnu želju dati prostor testu najkorištenijeg komada kućne potrošačke elektronike nakon TV-a i neizostavnog kućnog pomagača, što je svakako - usisavač. Željeli smo vidjeti dokle u borbi za kupca idu dva velika giganta uvođenjem pametnih funkcija i novih tehnologija u usisavače.
Uživajte naravno i u svim našim ostalim atraktivnim sadržajima broja. VIDImo se!
Sadržaj časopisa VIDI broj 359 pročitajte na ovom linku!
