Samogradnja računala je uvijek popularna tema među DIY ekipom i nudi neke fleksibilnosti u odnosu na ponudu brendiranih računala te unaprijed složenih konfiguracija koje se nude u informatičkim trgovinama. Kod ljudi koji općenito vole prčkati, mijenjati i/ili nadograđivati komponente, brendirane HP, Dell i slične mašine su manje interesantne jer često koriste dijelove specifične za tog proizvođača koji nisu univerzalno kompatibilni. Konkretno se radi o kućištima, napajanjima izvan ATX standarda, matičnim pločama, pa čak i nekim internim konektorima, a to sve otežava i smanjuje opcije za modifikacije i nadogradnje. Cijena takvih strojeva je često i veća zbog „poreza“ na brend i to je dodatan razlog zašto većini van poslovnih krugova nisu prvi izbor prilikom kupnje. Svejedno, nekako završe u rukama korisnika nakon raznih otpisa iz firmi i nerijetki su upiti kako od toga napraviti neku konkretniju mašinu, recimo za igranje. To su relativno moćne i sposobne konfiguracije, ali zbog spomenutih ograničenja kućišta i napajanja, izbor kompatibilnih kartica je relativno mali, pa cijela stvar na samom kraju i nije neka sreća izvan originalne uloge uredskog okruženja.
Gotovan s manama
Unaprijed složene konfiguracije trgovaca pak znaju imati vlastite prepreke. Često niti jedan model u ponudi nema specifičnu kombinaciju karakteristika koju potencijalni kupac traži ili ugrađene komponente nemaju u vidu potencijalne buduće nadogradnje. Primjerice, modeli sa ciljanom količinom RAM-a nemaju željenu grafičku karticu ili dovoljno mjesta za pohranu. Tada je potrebno posezati za modifikacijama ponude, koje neke trgovine možda niti ne nude ili ciljati viši rang strojeva koji su možda overkill za potrebe, ali i za budžet. Druga stvar su i već spomenute mogućnosti kasnije nadogradnje. Računala znaju biti bazirana na mrtvim platformama prijašnjih generacija (DDR4 ili napušteni socket) ili aktualne platforme koje koriste jeftinije komponente nižeg razreda koje nemaju fleksibilnost za kasnije nadogradnje bez značajnih izmjena. Npr. matične ploče sa samo dva utora za RAM koji su u startu već popunjeni, pa je za kasnije povećanje memorije potrebno zamijeniti i postojeće module.
Nedovoljno M.2 ili SATA konektora za akomodirati dodatne diskove za pohranu, preslabo napajanje za jaču grafičku karticu i slično. Najčešći primjeri iz prakse su preveliko šparanje na kućištima. Standardno se konfiguracije slažu u čim jeftinije modele, ljudi se kasnije odluče na nadogradnje i nerijetko iznenade da im nova grafička fizički ne stane u komp. Ili se nadograđene jače komponente krenu gušiti jer zahtijevaju bolje hlađenje, a kućište nema dobar protok zraka ili je premalo za ugradnju većih hladnjaka.
ASRock H610M-HDV M.2+ D5: stariji, ali najfleksibilniji chipset za Intelove procesore u zadnjih 15 godina, podržava čak tri različite generacije (12, 13 i 14)
Stvar u svoje ruke
Kod specifičnih zahtjeva i dugoročnijeg razmišljanja se samogradnja nameće kao logičan potez jer prepušta kontrolu svih parametara komponenti na kupca. Za one manje vične u sklapanju, većina informatičkih trgovina će i besplatno sastaviti konfiguraciju ako se svi dijelovi kupuju kod njih. To nekad limitira ponudu jer nemaju baš svi sve tako da se najbolji učinak (mogućnosti, ali i financija) dobije nabavom dijelova kod više trgovaca i vlastitim slaganjem računala doma. Pažljivijim odabirom pravih komponenti se otvaraju vrata za značajne kasnije nadogradnje bez kompletne promjene platforme. Rastegnuti se financijski, recimo na malo bolju matičnu i/ili napajanje može osigurati jednostavne izmjene procesora i grafičkih kartica za modele koji tek trebaju stupiti na scenu za nekoliko godina. Pogotovo ako se za odabrani socket aktivno razvijaju stvari, što je često slučaj za AMD gdje ista ploča može podržati i po 3-4 generacije procesora u rasponu od 5+ godina. Važno je doduše i poznavanje materije prilikom odabira jer nisu sve komponente kompatibilne, pa se ljudi nekad zeznu i nabave procesor koji ne paše u odabranu matičnu ili napajanje s nedovoljno dodatnih konektora za grafičke kartice. Dodatno ima i nekih sitnih pojedinosti koje su također bitne i ne toliko očite na prvu. Matične ploče podržavaju više generacija procesora, ali samo nakon nadogradnje BIOS-a, tako da i to treba uzeti u obzir i provjeriti dolaze li ploče već nadograđene ili ne. Također, tu nema varijanti s predinstaliranim operativnim sustavom, tako da je i to dodatni korak na koji treba računati. Takvi slaganci, ovisno o potrebama mogu biti vraški specifični ovisno o primjeni, ali pokrili smo par klasičnih kategorija koje su uvijek popularne i mogu poslužiti kao osnova za preinake ovisno o željama. Samo kante, bez monitora, periferije i uključenog operativnog sustava.
128GB NVMe M.2, Gen4x4 BULK: mali kapacitet, ali za OS sa minimalno pohrane je zbog cijene jako interesantan. NVME disk 4. generacije jeftin je jer je izvađenih iz povrata brendiranih računala koja se nisu nikad prodala, a škartirana su zbog zastarjelosti
Moćnije alternative za malo veći budžet i perspektivnije nadogradnje iz AMD tabora uključuju procesor sa 12 threadova i aktivno živuću bazu koja bi trebala upogoniti i procesore koji su tek u najavi. Razlika u cijeni se osjeti, ali prvo spomenuta Intel konfiguracija je mrtva platforma za koju se više neće proizvoditi novi procesori, tako da u startu već ima limit do kojeg se može nadograditi.
Jeftinjak za manje zahtjevne korisnike (300-450€)
Uvijek popularna disciplina, najrudimentarnije računalo za osnovne potrebe i što manje novaca. Surfanje, office, multimedija, čak i uredska mašina bez previše potreba za pohranom. Ovakva kombinacija za okvirnih 300€ nije ni približno dno dna po pitanju mogućnosti i na kraju dana je sasvim sposobna konfiguracija. Ljudi često pitaju za savjet i strahuju da će im ovako nešto biti preslabo, ali čak i osnovne konfiguracije su danas poprilično moćne. Procesor s osam threadova, više nego dovoljan za osnovne zadaće i otvorena opcija za nadogradnje ako se kasnije pokaže potreba. Matična podržava i jače i novije modele Intel procesora (13. i 14. generacija uz potencijalni BIOS update), DDR5 RAM je aktualan i u matičnoj ima mjesta za još jedan modul. Mjesta za dodatne 2.5” ili 3.5” diskove u kućištu ima za veću mogućnost pohrane, a natapanje može akomodirati i nekakvu mid-range grafičku karticu ako jednog dana u tom smjeru krenu nadogradnje za laganije igranje u FHD formatu.
Vidno bolja, novija, fleksibilnija i na kraju jeftinija varijanta od ponude već gotovih konfiguracija. Kada spominjemo Intel 13. i 14. generacije pripazite samo da serija procesora koju ste odabrali nema probelm sa “prženjem” za koju je Intel u nekoliko navrata izdavao zakrpe. Moguće da je zakrpa oznake Microcode 0x12F ipak zakrpala CPU-ove, no ipak treba pričekati da vidimo što korisnici kažu.
Komponente: Sve navedene stavke su nove s garancijom od 2 godine ili više i mogu se naći kod domaćih informatičkih trgovaca ili pretraživanjem na www.nabava.net. Ryzen 5 8400F: Nedostatak integrirane grafike i niska cijena čine ga interesantnom polaznom točkom za gaming konfiguraciju. Sasvim sposoban pratiti 5060/9060 XT grafičke
Ići preko ovog iznosa je potencijalno overkill za FHD primjenu, ali alternative za veći budget većinom se svode na jače procesore i/ili grafičke kartice. Matična može smjestiti sve Ryzen procesore serije 7, 8 i 9000. Također je i službeno potvrđeno da B850 platforma dobiva podršku za iduću generaciju Ryzena koju tek očekujemo 2027. godine.
Bang for the buck, optimalni gamer (1.000€)
Gaming ima više kategorija ovisno na čemu se igra (FHD, 2K, 4K, VR). Pošto je ovo neka budget-friendly varijanta, ciljamo na to da su FHD monitori u pitanju i ova varijanta bi trebala omogućiti više nego pristojno igranje na takvoj rezoluciji. Za neku dugotrajniju mašinu se AMD tu nudi kao bolji odabir jer su promjene socketa manje frekventne u usporedbi s Intelom. Prisjetimo se samo da su u velikom broju ploče AM4 platforme podržavale sve Ryzen procesore od svoje prve generacije, pa sve do 5000 serije samo uz nadogradnju BIOS-a. Ryzen 5 8400F je polazna točka što se gaminga tiče, ali je atraktivan zbog niže cijene. Gledano na duge staze, matična ima prostora za još RAM modula, dodatni M.2 SSD te bi jednoga dana trebala moći upregnuti i nadolazeće Zen6 procesore, tako da je put za nadogradnje itekako otvoren u nadolazećim godinama. Preporučeni Nvidia i AMD modeli su u skladu s ostatkom konfiguracije, ali može se malo ušparati s jeftinijim modelima, postojećom karticom ili čak polovnim varijantama za prvu ruku. A kasnije se isprsiti i ubosti nešto bolje i novije, dok će ostatak konfiguracije sigurno moći pratiti i jače kartice.
RTX 5060: za igranje na FHD rezoluciji. Više nego dovoljno snage za glatko gaming iskustvo
RX 9060 XT: Malo veće performanse od 5060 za istu cijenu, ali na račun lošijih termalnih karakteristika
B850M Pro-A: Solidna baza s dosta značajki i širokom podrškom, čak i za nadolazeće procesore
Isplati li se?
Osim prilagodbe karakteristika komponenti po vlastitim željama, rezultat se najbolje mjeri ukupnim cijenama za složeni komplet. Generalno je pravilo da se za manje novaca samogradnjom dobije računalo jačih komponenti i novije platforme u usporedbi s unaprijed složenim konfiguracijama. Na većim ciframa je ta razlika samo još i veća, tako da ušteda nije trivijalna ako je DIY prihvatljiva ruta. Pravilan odabir također osigurava opcije nadogradnji uz minimalne preinake i osigurava dugotrajnost konfiguracije. Konkretan je primjer autora na vlastitom gaming rigu koji se i dalje bazira na x370 matičnoj iz 2017. godine. Kroz godine je računalo doživjelo dvije izmjene procesora i grafičkih kartica. Budući da se sve vrti na FHD monitorima, sad već i nekoliko generacija stara kombinacija Ryzen 7 5700X i Nvidia 3060Ti i dalje ganja novije igre bez problema, a mjesta za nadogradnje još ima. Usporedbe radi nova Nvidia 5060Ti dobavljiva je za samo 100 eura više od nove Nvidie 3060.
Seasonic G12 GM 650: Pouzdan i kvalitetan proizvođač s pet godina jamstva
Zalman P10 NAMU: Odabir kućišta je dosta individualan, ali je dobro pripaziti i na podršku prednjih konektora u skladu sa matičnom pločom. Nemaju sva kućišta USB 3.2 panel
