Uvodnik - Vidi 317/318

Uvodnik - Vidi 317/318

Svemirsko oko

Svemir. Često ovako pompozno i dramatično počinju uvodi velikih dokumentarnih emisija ili SF antologijskih serija i pripovijetki o tamnoj tvari koja nam je nad glavama eonima, zvanoj Svemir. Kao da je sama jedna jedina riječ dovoljna da ne kažemo više ništa, jer ionako ništa više niti ne znamo o tome od toga. Zapravo nam čak i činjenica da smo tu mračnu duplju nazvali nekim imenom daje za pravo da mislimo da smo ovladali nekim dijelom tog crnila.

Tomislav
Sada vidimo dalje i šire no što smo ikad u povijesti naše ljudske civilizacije mogli gledati

 

Dok su se još vidjele zvijezde iznad Zagreba kad sam bio mali, znao sam ih s divljenjem gledati sa svoje terase na vrhu zgrade u kojoj sam živio, nekad i satima, no sama sazviježđa sam teže dekodirao. Nije da nisam skužio Sjevernjaču, pa zvijezde Oriona, Velikog medvjeda ili Strijelca, ali otprilike bi tu stala moja sposobnost fokusiranja na detalje tog zamršenog svjetlucavog klupka. Činile su mi se kao točkice bez reda razbacane na tamnom platnu noćnog neba. Zanimalo me zapravo koja im je svrha? Što ih tamo drži i vrti li se i oko njih neko kamenje poput naše Zemlje? Pitanje koje vjerojatno zanima sve klince kad podignu glavu prema zvijezdama.

U našoj redakciji se često vodi rasprava treba li se, kada analiziramo nešto, uopće baviti poviješću ili biti samo okrenut prema budućnosti. Ono što je paradoks jest da kad god gledamo u zvjezdano nebo kao u simbol nečeg fantastično nedokučivog i futurističkog, gledamo zapravo u prošlost, u jaaaako daleku prošlost. Mnoge zvijezde koje vidimo već su se ugasile ili ih je proždrla crna rupa i gledamo zapravo cijelo vrijeme naše nastajanje, gledamo nevjerojatan put kojeg smo prošli.

Kao da smo u lunaparku na velikom rollercoasteru s kojeg ne možemo sići i u sjedalu smo okrenuti prema natrag, ali zato vidimo put kojeg smo prošli, svaku nizbrdicu po kojoj smo se sjurili i uzvisinu koju smo svladali.

James Webb, kojemu posvećujem ovomjesečni uvodnik, novi je moćni teleskop nazvan po direktoru NASA-e iz vremena Apollovih misija, kada smo došli do Mjeseca. To je naše svemirsko oko okrenuto u točku našeg postanka, da ga promatra u infracrvenom spektru. Teleskop je počeo slati nevjerojatne slike početkom srpnja 2022. godine, a već sada je snimio galaksiju koja je nastala kad je Svemir bio star tek 300 milijuna godina.

Taj naš novi gadget u svemiru je senzacionalna vijest koje ćemo tek postati svjesni s vremenom. Sada vidimo dalje i šire no što smo ikad u povijesti naše ljudske civilizacije mogli gledati. Virimo pod tamnu svemirsku suknju koja nam je skrivala detalje slagalice koju trebamo složiti. Vidimo što nikad prije nismo.

Ono što je nevjerojatno je da sada svi mi pomoću vlastitih pametnih telefona, na svojim balkonima, na livadama i planinama ili u svojim foteljama s laptopima u krilu, možemo proučavati što je ovo naše najveće svemirsko oko snimilo. Možda možemo otkriti nešto što nitko prije nas nije otkrio.

Stvaranje je ono što vidimo, no čiju svrhu još ne znamo. Da biste bar malo osjetili čari samostalnog osvajanja svemira, napravili smo vam baš zato jedinstvenu temu, kako da nabavite sebi mali amaterski teleskop i kao potpuni laik fotografirate mobitelom ono što sami vidite kroz tu cijev. Od vremena kad je Galileo s vrlo skromnom opremom dokučio toliko nevjerojatnih stvari o svemiru, sve do danas kad sami možete promatrati detaljno naše nebeske susjede, prošlo je više stotina godina. O Svemiru svakim danom znamo sve više, a naše znanje se neprestano proširuje, često i radi milijuna običnih promatrača širom planete koji daju svoj doprinos znanosti svojim otkrićima.
Postanite dio ove fantastične zajednice koja promatra svemir i malo po malo slaže slagalicu i rješava zagonetku. Iako je odgovor o našem postojanju negdje u nama samima, trebamo ipak gledati od kuda smo krenuli da bismo shvatili koliko smo vrijedni i koliko je vrijedna planeta na kojoj trenutno jesmo.

Kad smo kod stvaranja, nije li ljeto baš dobra prilika da malo sanjarimo i da opet u godišnjem pregledu „skeniramo“ naše tehnološke parkove kojih je sve više, a trenutno ih je već dvadeset i sve ozbiljnije rade posao. Stotine, a uskoro i tisuće tvrtki će u tim parkovima istraživati, kreirati, podučavati, te u svakom slučaju stvarati nevjerojatne stvari. Nadam se da ćemo o nekima pisati priče koje će inspirirati neke od vas.

Isto je i s tehnološkim studijima, kojih je u Hrvatskoj značajan broj a mnogi od njih nude jedinstvene kolegije i načine podučavanja. Upravo o tom X faktoru, tom magičnom tajnom umaku kojeg nude ti studiji u odnosu na druge pisali smo u ovom drugom izdanju našeg VIDI.edu, velikog godišnjeg pregleda o atraktivnim i popularnim hrvatskim tech studijima.

Vrijeme je da i mi napravimo našu godišnju pauzu i ohladimo glave u moru ili na planini, pa vam u ruke dajemo naš zabavan i moćan uradak koji će vas razveseliti do našeg idućeg susreta na jesen. A mi? Put juga.

VIDImo se.

Sadržaj časopisa VIDI broj 317/318 pročitajte na ovom linku!

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Copyright © by: VIDI-TO d.o.o. Sva prava pridržana.