Usporedni test gaming miševa od 100 do 400 kuna - Tehnologija

Tehnologija

Skoro high-end

Iako se miševi svojom funkcijom i formom nisu nimalo promijenili unatrag zadnjeg desetljeća, mogućnosti high-end modela s vremenom su prešle i na budget modele.

Prosječni bi korisnik na prvu ruku pomislio da i nema neke filozofije oko ovog za interakciju vrlo bitnog komada hardvera, no priča koja okružuje miševe, pogotovo u sferi gaminga, može ovu temu produbiti u najsitnije detalje.

Mozak svega

Srce svakog miša je svakako njegov senzor. Njegova preciznost i njegove performanse oduzimaju najveći dio pažnje prilikom kupnje, posebice kod hardcore gaming populacije. Kao što većina vas zna, postoje dva tipa senzora koje ćete naći u miševima – optički i laserski. Optički koristi par LED svjetala u kombinaciji s malim foto senzorom koji onda skupa "zrcale" podlogu ispod sebe i transliraju je u pokret. Laserski senzor funkcionira na sličan način, ali umjesto LED svjetla koristi infracrveni laser. U srži, oba senzora rade na istom principu, koristeći CMOS senzor poput onog u digitalnim fotoaparatima kako bi slikali podlogu ispod sebe, a razlika je zapravo u osvjetljenju koje dobivaju putem klasičnoga LED-a ili infracrvenog lasera. Budući da ovaj drugi tip osvjetljenja ima drugačiju valnu duljinu, sposoban je "pogledati" dublje u strukturu materijala površine po kojoj se kreće, u usporedbi s klasičnim LED-om, pa tako u odnosu na optički senzor laserski donosi donosi puno veću osjetljivost, mjerenu u DPI-u. (Dots Per Inch).

Preciznije bi bilo reći CPI (Counts Per Inch), odnosno koliko puta će senzor miša "očitati" podlogu po kojoj se kreće. Iz tog razloga optički senzori puno bolje podnose različite tipove podloga. Laserski senzori više vole tvrđe podloge, nego one mekše, budući da kod njih dolazi do manjeg nesrazmjera u praćenja površine, što na kraju može rezultirati krivom očitanju i interpretaciji dobivenih podataka, odnosno u prijevodu, senzor će biti manje precizan. To je i jedan od razloga zašto hard-core gameri i dalje preferiraju miševe s optičkim senzorima.

Predodređena ergonomija

Za razliki od tipkovnica na koju jednostavno postavite prste, miševi su ipak nešto "intimniji" glede oblika vaše ruke, ali i načina na koji se drži. Ovdje tako imam tri tipa "gripa", odnosno načina držanja miša – palm, claw i fingertip. Vaš autor, kao tip korisnika palm grip, će kao i svaki drugi takav tip korisnika imati najviše problema oko pronalaženja miša koji svojom konstitucijom odgovara korisniku. Budući da se cijeli dlan i prsti oslanjaju na miš, osjećaj "udobnosti" prilikom držanja miša u stilu palm gripa igra dosta veliku ulogu. Kod claw, a pogotovo fingertip tipa gripa to nije toliko bitno budući da gotova cijela šaka visi u zraku, pa tako nije u doticaju sa samim tijelom miša.

Palm Grip

Fingertip Grip

Claw Grip

Najveći gubitnici u cijeloj priči su ljevaci, koji nažalost nemaju puno toga na izbor. Isključivo lijevo orijentiranih high-end miševa vrijednih spomena gotovo da i nema, a najviše čime se zapravo mogu zadovoljiti jest simetričan dizajn pojedinih modela. Takvi miševi obično niti smrde, niti miriše, predstavljaju presjek prosječnih modela tržišta, no s druge strane više od toga casual gameru niti ne treba.

Utjeha za ljevake: Na tržištu postoje nekoliko simetričnih modela miševa koje će zadovoljiti obje skupine korisnika

Na dohvat

Programibilne tipke, kao i dodatni prekidači koji nisu dio standardne ergonomije vulgaris miša, sve su češća ponuda i u sklopu budget segmenta gaming miševa. Gotovo svi dolaze s dediciranom prekidačem za mijenjanje DPI postavki u hodu, a većina njih ima i bočne prekidače koje se u sklopu priloženog softvera mogu prenamijeniti. And speaking of that...

Poželjni dodatak

I dok ih je do nedavno malo koji proizvođač miševa imao, dodatni paketi softvera koji ide uz miševe i koji korisnicima omogućuje veću kontrolu postavki, sve su češća pojava. Stariji igrači ove industrije poput Logitecha, Razera i Steelseriesa već su odavno isprofilirali svoje softvere i definirali ovaj segment kao "must have" u svom portfelju ponude gamerskih miševa. Neki su naravno to malo bolje odradili, neki malo lošije (što smo i ocijenili), ali na kraju dana dobro je vidjeti ovakav pozitivan trend gdje se proizvođači trude korisniku dostaviti što više opcija, pa makar bila riječ i o mišu od 150-200 kuna.

Ergonomski nesrazmjer: Lijevi primjer predstavlja nešto pitomiji izgled miša koji većina gamera preferira, dok desni primjer donosi nešto atraktivniji i hrabriji izgled, ali i opširniju funkciju zbog dodatnih tipki

Dobro popločan put

Kao što smo već i spomenuli, postoji nekoliko tipova podloga za miševe. Osobno preferiram platnene, poput CM Stormovog modela Swift-RX koji smo koristili u sklopu testiranja, a pogotovo kada je riječ o miševima koji posjeduju optičke senzore. Laserski se bolje snalaze na tvrđim tipovima podloga, no isti znaju biti dosta bučni i velikog trenja. Neki korisnici će preferirati određene tipove podloga čisto zbog njihove konstrukcije i izgleda, ali oni u većini slučajeva nisu dizajnirani imajući na umu estetiku, već function before form.

Kao bez duše: Tvrde podloge daju na preciznosti, pogotovo kod laserskih miševa, ali rijetko koji korisnici ih preferiraju

Mišji mitovi

1. Optički miševi su bolji od laserski – Ovo je djelomično točno do određene razine, ali cijela priča je puno kompliciranija (detaljnije u prvom paragrafu ovog teksta).

2. Veći DPI / CPI je bolji – Netočno - DPI / CPI ne predstavlja ništa osim sposobnost miša, odnosno senzora, da za određeni pokret i udaljenost x, prijeđe ne ekranu udaljenost u vrijednosti y. Veći DPI, veća prijeđena površina (što je korisno u radnom okruženju ukoliko imate ekrane visokih rezolucija), ali isto tako i sve manja preciznost kada govorimo o manjim pokretima, jer miš postaje vrlo osjetljiv u tom slučaju.

3. Akceleracija je nepoželjna – Netočno - Problem koji prati ovaj termin zapravo nema veze s njim. Najčešće je vezan uz miševe s laserskim senzorom, a u prijevodu, ono što se događa jeste da se miš drugačije ponaša pri različitim brzinama pokretanja ruke. Nije problem u tome što miš ima neku predodređenu pozitivnu ili negativnu akceleraciju, već je problem u tome što senzor pri različitim brzinama kretanja teško razlučuje jednaku fizičku udaljenost, odnosno omjer kretanje ruke i miša nije u odnosu 1:1, što bi trebalo biti. Pri većim brzinama kretanja miša/senzora veću su šanse za greškama u očitanju površine, što se na kraju prevodi u kraći ili duži prijeđeni put na istoj fizičkoj udaljenosti.

Laser ili optika: Iako većina hardcore gamera i dalje zagovara optiku zbog njezine preciznosti, laserski senzori nisu ništa lošiji