Specifikacije mobitela dio su sastojka koje čine flagship kolač, ostatak se sastoji od kvalitete izrade, logoa A brenda i obično prilično visoke cijene. Odlična kamera možda je i glavni oslonac najskupljih mobitela, no masovnim pojavljivanjem manjih brandova tržište Androida preplavljeno je raznim modelima od kojih mnogih niti nema službeno u našim trgovinama.
Zadatak koji smo postavili pred sebe bio je pronaći pametni telefon koji je karakteristikama podjednak flagship eliti u hardveru, izradi i kameri, ali da je cjenovno znatno jeftiniji.
Pojedini modeli na testu doista bacaju rukavicu u lice eliti i zadovoljavaju gotovo sve kriterije dok su drugi ovdje jer su najjači modeli brandova raširenih na našem tržištu i nude neke zanimljive feature poput baterije od 6000 mAh.
Svi modeli imaju puno RAM-a, četvero i osmerojezgrene procesore Snapdragon i Mediatek te ono što nam se zapravo sviđa, skoro stock Androide bez puno dodataka. Među ekranima ima vrlo kvalitetnih modela, uključujući i par AMOLED-a, no rezolucija koja je zaključana na full HD otkriva da ipak ovo nije sam vrh nego da se radi o pretendentima koji će za manji iznos ponuditi gotovo sve što jedan Android flagship nudi.
Gotovo, pa u samom vrhu
U 10 modela na testu smo pronašli razne čipsetove, a nije nedostajalo i jakih Snapdragon aduta.
I dok su streloviti skokovi u flagship kategoriji sve rjeđi, u srednjoj klasi stvari se ponešto mijenjaju. Dok flagshipovi kupce pokušavaju pridobiti nekim unikatnim funkcijama poput skeniranja očne rožnice, većina njih koristi uglavnom procesore iz višeg ešalona ponude te su im time performanse poprilično slične. Srednjestrujašima je time otvoreno bojno bolje u potpunosti pa oni tako svojim specifikacijama dolaze opasno blizu flagshipova, bez da ih u skoku i prati cijena. Pogledamo li prošlogodišnje modele iz srednje i visoke klase, možemo primijetiti da je jaz između njih osjetno veći nego ove godine, pogotovo ako gledamo čisto u benchmark rezultate. To su pak odlične vijesti za kupce budući da se time ne mora izdvojiti koja tisuća kuna više, samo kako bi se dobio fluidan i stabilan operativni sustav.
AMOLED i QHD
Ekrani su možda područje u kojem su srednjestrujaši najviše profitirati. Ne samo da se full HD rezolucija postavlja kao normativ (samo jedan model je imao rezoluciju iznad te jedan rezoluciju ispod) već se i tehnologije mijenjaju iz LCD-a i IPS u AMOLED. Iako IPS nudi odličan prikaz i vidljivost pod upadanjem sunca, AMOLED ipak nosi posebnost fantastičnog kontrasta i vjernosti boja, što čini iskustvo korištenja mobitela za kategoriju boljim. Slike i video zapisi izgledaju puno šarenije i vjernije, budući da na testu i nemamo Samsungove modele koji imaju tendenciju pretjerivati sa zasićenjem boja. Ekranska dijagonala pak nije zazirala ispod 5 inča, što se u našem iskustvu pokazalo kao gornja granica korištenja mobitela jednom rukom. Pojam phableta sve manje i manje nešto predstavlja, budući da su ekrani u prosjeku debelo prešli spomenutih 5 inča. Gotovo svaki model na tržištu bi se mogao nazvati phabletom, gledajući na ono što je taj pojam predstavljao pred par godina. Iako se radi dobrim dijelom o AMOLED panelima, njihova potrošnja energije je pala do razine u kojoj je usporediva i s IPS ekranima, što su svakako dobre vijesti. Kompromis između kvalitete prikaza i autonomije je tako sve manji i manji, gotovo sveden na nebitnu razinu. Ponovno, kupci su najviše na profitu.
Sve pršti od autonomije
Dobar dio flagshipova se još uvijek muči s nuđenjem autonomije koja bi prešla makar jedan dan umjerenijeg korištenja. Često su tome razlog prejaki procesori čija je energetska zahtjevnost veoma visoka, uparena s tendencijom nuđenja sve tanjih i tanjih mobitela, u čijim kućištima jednostavno nema dovoljno mjesta za monstruoznu bateriju. U ovom segmentu stvar je nešto drugačija. Iako na testu imamo i model s veoma slabim kapacitetom, Noa H4se, ona pak igra na kartu nuđenja upravo otmjenog i atraktivnog tanašnog dizajna, koji će nekim kupcima upravo biti dovoljan nauštrb nešto bolje autonomije. Imamo također i neke modele koji postižu sasvim pristojne brojke autonomije, no ne nude ništa posebno spram ostalih.
PIŠKA LONCA: Svi USB-C modeli mogu puniti druge mobitele putem USB C – USB-C kabela dok MeanIT dolazi u paketu s USB OTG kabelom za punjenje drugih modela
Onda pak u testu imamo i modele koje ne možemo pronaći u niti jednom drugom segmentu, “monstrume” kao MeanIT Q9 sa 6.000 mAh kapacitetom, ali i neke modele koji svoj kapacitet iskorištavaju nešto pametnije koristeći veoma štedljive čipsetove, uparene i s nekim softverskim prilagodbama za štedljivost. Ako je samo baterija bitna, dalje od srednjeg segmenta kupac niti ne mora ići. Pogledamo li brojke, imamo modele koji postižu gotovo 24 sata konstantnog korištenja mobitela s upaljenim ekranom, što je u bilo kojem drugom segmentu sasvim nezamislivo. Po pitanju baterije, zaista smo ostali oduševljeni te već polako i sami razmišljamo o tome da su flagshipovi prošlogodišnje novosti, sve dok ne ponude autonomiju koja se može usporediti s nekim od modela na testu.
Dominacija Type-C
Od 10 modela na testu, čak 7 modela posjeduje najnoviji USB Type-C standard! Samo su tri modela ostala na, u budućnosti sigurno zastarjelom, microUSB-u. No što to ustvari znači za svakodnevni život osim lakšeg umetanja punjača u mobitel kad se mamurni vraćamo iz izlaska? Sam standard, a time i kabel, može prenijeti više struje, što znači da je punjenje mobitela znatnije ubrzano. Iako neki proizvođači, poput Samsunga sa svojim quick chargeom nude brzo punjenje putem microUSB-a, njime se ne može brzo puniti niti jedan drugi model osim Samsungovog. Ako punjač podržava Qualcomov Quickcharge, onda se svi mobiteli koji podržavaju brže punjenje mogu puniti putem njega.
ODNOS PORTOVA: Većina modela, njih 7, nosila je i noviji USB C port dok su drugi imali već dobro poznati microUSB
U prosjeku, većina modela na testu je sadržavala upravo Qualcomov brzi punjač, stoga su oni bili zamjenjivi od modela do modela. Modeli koji pak koriste MTK ili HiSilicon procesore, i dalje se mogu puniti putem tih punjača, no ne većom brzinom. Isto vrijedi u obratnom slučaju. Pogledamo li pak brzinu punjenja koristeći Ampere aplikaciju, možemo primijetiti da su razine punjenja na gotovo maksimalnih 1.500 mAh za sve modele ako se ne pune vlastitim punjačem, što je teoretski maksimalna propusnost microUSB standarda na većini modela. USB-C podržava i nativni OTG, što znači da za spajanje vanjskih USB memorija ne treba imati posebni OTG kabel niti posebnu microUSB memoriju već samo USB-C memoriju koja se može koristiti i na novijim laptopima. Ako pak posjedujete i USB-C kabel s oba „muška“ završetka (ne isporučuje se s niti jednim modelom u testu), možete čak i puniti jedan mobitel putem drugog, za što će vam prijatelji bez baterije sigurno biti zahvalni. Budući da i stižu laptopi s USB-C punjačima, sve smo bliže budućnosti u kojoj ćemo nositi sa sobom i mobitel i laptop, no samo jedan punjač. Jedva čekamo!
Pristojne kamere
Od modela u testu ne očekujemo performanse kamere koje će završiti na top listi DXoMarka, no ipak, neki modeli nas iznenađuju kvalitetom fotografija. Broj megapiksela je sve nebitniji, a on u testu pak varira od pristojnih 12 MP pa sve do flagshipovskih 20 MP. Bitnije su pak druge specifikacije, poput blende, koje iako nisu na flagshipovskoj razini daleko su bolje od onih kakve smo mogli vidjeti prošlih generacija modela srednje klase. Napredovale su i same aplikacije za kameru, koje uglavnom nude gotovo sve opcije koje bismo našli i na flagshipovima. Možemo tako na gotovo svakom modelu pronaći pomoćne linije za kadriranje kao i neki mod brzog snimanja ili panoramskih fotografija. Optička stabilizacija se pak također pronašla na par modela čime će vrijeme ekspozicije moći biti nešto dulje, što će pak značiti nešto bolje noćne snimke. Na testu smo pak pronašli i model s dvije kamere, što je neobično i za viši segment, a kamoli za ovaj, srednji.
A gdje je Nougat?
U trenutku pisanja, novija verzija Androida, dostupna je bila proizvođačima putem beta programa još od ožujka 2016. godine. Krajem kolovoza 2016., Android N je dobio naziv Nougat, ali i stabilnost čime su vrata proizvođačima za implementaciju novog sustava posve otvorena. Nažalost, niti jedan model na testu nije isporučen s Nougatom. No među njima postoje i modeli kojima je najavljen Nougat, poglavito Moto Z play. Tokom testiranja pak General Mobile, koji je isporučen sa Androidom 6.0, dobio je update na Nougat. Sam update teži oko 650 MB, to je relativno mala „težina“, što je svakako plus budući da označava kako se radi o gotovo nepromijenjenom Android iskustvu spram standardnog.
NOUGAT: Android 7.0 nam je stigao kao update jedino na General Mobileu
Nougat update se desio relativno rano budući da General Mobile spada u Android One program, sestrinski, tj. veoma slični program nekadašnjoj Nexus liniji od kojeg očekujemo brze updateove na novu verziju. Gotovo svi modeli na testu pak pokreću i dalje sljezov kolačić, Android Marhsmallow, predstavljen u, za IT svijet – davnom, listopadu 2015. godine. Možda je još veći problem što je u test pomalo zalutao i Android Lolipop, u verziji 5.1 predstavljen još u studenom 2014. godine. Time modeli kaskaju za novijim funkcijama u kojima drugi korisnici već sad mogu uživati, a ne smijemo ni smetnuti s uma i sigurnosne zakrpe operativnog sustava koje dolaze sa svakom novijom verzijom Androida. No, zrno utjehe nam je pak da su neki modeli isporučeni s odličnim softverskim iskustvom, bez nekih prevelikih zahvata na operativnim sustavima koje proizvođači imaju tendenciju raditi. Ipak, neki nisu ostali pošteđeni makeovera koji Android u nekim slučajevima čini gotovo neprepoznatljivim.
Dodirni me nježno
Također s dozom oduševljenja možemo istaknuti da su gotovo svi modeli na testu imali i senzor otiska prsta, koji pak, pomalo iznenađujuće, ne kaska nimalo za flagship modelima. Tako se otisak prsta može prepoznati na svakom modelu i s isključenim ekranom, nakon čega se ekran naravno uključuje i otključava. Neki prošlogodišnji modeli su pak zahtijevali i pritisak na tipku, ako ne i povlačenje prsta preko senzora, što bi pak uzrokovalo ponešto čekanja i zastajkivanja.
Ostatak
S oduševljenjem možemo istaknuti da 9 od 10 modela podržava proširivu memoriju microSD karticama! No one pak, možda niti nisu potrebne, budući da je u prosjeku pohrambeni prostor na uređajima u testu iznosio 32 GB pa čak i 64 GB. Za neko ozbiljnije korištenje Androida, 16 GB pohrambenog prostora je ipak pretijesno budući da su aplikacije sa svakim updateom najčešće sve teže i teže. Uzmimo za primjer Facebook Messenger koji je u par godina od svog predstavljanja narastao od aplikacije s 10 MB na aplikaciju od čak iznad 150 MB. Stoga se za pohranu fotografija i ostalih medijskih datoteka svakako može pribjeći i microSD pohrani, no samo ako je to i zaista potrebno.
ODVOJIV POKROV: Iako baterija nije zamjenjiva, odvojivi pokrov Cubota Cheetah 2 je jedini na testu
Ako nije potrebno, slot za microSD karticu se na nekim modelima dijeli i za dodatnu SIM karticu, što je funkcionalnost koja se još uvijek rijetko nalazi na višoj klasi. Tako je moguće primjerice imati jedan domaći broj te drugi broj u roamingu ili pak koristiti jednu karticu za pozive dok se na drugoj može koristiti samo mobilni internet, ako je taj scenarij naravno jeftiniji.
U srednju klasu je došla modularnost koja je, čini se, ove godine trebala biti rezervirana samo za flagshipove. Modularan je Moto Z play čiji su dodatni moduli kompatibilni s većim i jačim modelima, a sam sustav dodatnih modula je nešto kvalitetnije riješen od onog na LG G5, no o tome u nastavku testa.
Vrti ga brže
Iskustvo korištenja oplemenjeno benchmarkovima.
Kada radimo usporedne testove uvijek pokušavamo biti što objektivniji. U slučaju mobitela to ponekad teško pada. Neke stvari možemo prepustiti kompletnoj objektivnosti, poput benchmark rezultata, no neke stvari i ne možemo poput kvalitete prikaza ekrana, kvalitete fotografija te kvalitete izrade. Kako bismo test pokušali napraviti što objektivnijim ponovno smo posegnuli za softverskim benchmarkom baterije unutar PC Marka, koji svoj Work 2.0 benchmark izvodi sve dok baterija ne padne na razinu ispod 20%.
BENCHMARKANJE: Svi modeli su bez problema izvršili sva testiranja s benchmark aplikacijama, što je u prošlim testovima ponekad bilo nemoguće
Time smo sve uređaje na testu testirali jednako, bez da smo mogli napraviti neke malene odmake u našem svakodnevnom korištenju, budući da svaki korisnik ima drugačije obrasce korištenja mobitela. Upravo je zbog toga i veoma nezahvalno baterijsko vrijeme ocjenjivati putem pregledavanja Screen On Timea unutar postavki, budući da se radi o mnogo faktora koji bi mogli utjecati na trošenje baterije. Stoga smo odlučili mobitelima tokom testiranja baterije pružiti sasvim jednake uvjete, postavljajući ih na istu površinu, jednog pokraj drugog, kako bi imali jednaku količinu upadanja danjeg svijetla, jednake temperaturne uvjete i jednak signal mobilne i wifi mreže.
3D MARK SLINGSHOT EXTREME: Intenzivan grafički benchmark je u potpunosti upregnuo modele na testu
Iako se test može izvesti na bilo kojem kapacitetu iznad 80%, mi smo odlučili ipak napuniti sve mobitele do maksimalnih 100% te pustiti aplikaciju da na miru radi svoj posao, bez ikakvih pozadinskih aplikacija. PC Mark pritom ne vrši test maksimalnog opterećenja procesora putem neke matematičke operacije već uz trajno uključeni ekran, simulira način na koji bi korisnik koristio svoj uređaj. Tako se primjerice i transkodira video, ali i pregledava web kao i word datoteka.
Kod testiranja sirovih performansi iskoristili smo arsenal od sedam zasebnih benchmark aplikacija koje su pak mobitele testirale i u više segmenata; stoga bismo na kraju dobili čak 21 zasebnu vrijednost za usporedbu. Kada smo testirali sirovu snagu mobitela u pitanju, također smo isključili sve pozadinske procese kako bismo im dali najbolju šansu za borbu za titulu najboljeg. Iako se brojke u benchmarkovima uvelike razlikuju, po performansama u svakodnevnom korištenju nismo primijetili neku dramatičnu razliku jednog spram drugog modela.
Naravno, razlike postoje, no one se uglavnom svode na par desetinki sekundi brže otvaranje aplikacija te poneko izostalo zastajkivanje pri scrollanju sadržaja.
ANTUTU: Uz naprezanje grafičkog procesora, testirani su i RAM memorija, kao i CPU
Također, kako bismo što objektivnije ocijenili fotografiju modela slike napravljene s pojedinim mobitelima bismo prebacili na računalo, kako bismo ih mogli ocjenjivati uvijek na jednakom panelu, s jednakim postavkama. Kada bismo fotografije ocjenjivali na mobitelima, neke fotografije bi možebitno izgledale mnogo bolje nego u stvarnosti, budući da su neki od ekrana AMOLED paneli, koji imaju fantastičan kontrast, no ponekad i ne odličnu vjernost boja.
Kod ekrana smo pak bili gotovo kompletno subjektivni pa smo promatrali pikselizaciju (da, to je još uvijek relevantan pojam), kutove gledanja ekrana, kontrast te vjernost boja.
Svim elementima unutar testa smo podarili jednaku pozornost, tj. točno 25% u četiri kategorije. Držimo da je to najviše fer za procjenu uređaja budući da neće svim korisnicima svi elementi biti jednako bitni. Ovako smo odlučili da su svi elementi mobitela jednako bitni, što bi trebalo dati nešto vjernije rezultate.
Huawei Honor 8
Ponos s dvije kamere
Ako izostavimo branding, Honor 8 dijeli mnogo toga s Huawei P9. Honor 8 se ustvari čini kao jeftinija verzija P9, s nešto umjerenijim, ali i ponešto zanimljivijim dizajnom, i gotovo svim jednakim funkcionalnostima i specifikacijama. Razlika uglavnom leži u kalibar slabijem čipsetu, kao i nešto drugačijem ekranu, no RAM memorija iznosi 4 GB, dok je P9 u verziji s 32 GB pohrane dolazio s 3 GB RAM memorije. Kapacitet baterije iznosi jednakih 3000 mAh, no autonomija je, zbog trunku slabijeg čipseta i trunku bolja, no nedovoljno da bi se to pokazalo kao presudno. Kvaliteta izrade, unatoč drugačijim materijalima, biva i dalje više nego odlična, no nešto klizavija na dodir zbog staklene stražnje površine.
Operativni sustav je tipični EMUI OS, za kojeg ako biste pomislili da nije Android, ne bi vam nitko zamjerio. Unatoč drastično drugačijem OS-u, on je i dalje fluidan, što nikako ne bismo očekivali gledajući na prošlo iskustvo.
Čitač otiska prsta je pozicioniran sa stražnje strane, a njega se veoma lako dodiruje, budući da se nalazi gotovo uvijek ispod kažiprsta.
Ekran broji pristojnih 5,2 inča, s Full HD rezolucijom, zbog čega je oštrina odlična, kao i kontrast i kutovi gledanja. Boje su vjerne, a osvjetljenje je dovoljno jako za jasno iščitavanje pod danjim svjetlom. U zamračenijim prostorijama, automatski se snižava do razina koje nisu zasljepljujuće.
Dvije kamere sa stražnje strane u potpunosti su jednake kao na Huawei P9. Jedna kamera može snimati puni spektar boja, dok je druga monokromatska, koja zbog nedostajućeg filtera boje propušta više svijetlosti na leću, te time nudi nešto bolje procjenjivanje fokusa, ali i fotografije pod slabijim svjetlosnim uvjetima.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
General Mobile GM5 Plus d
Jedan ali vrijedan
Predstavnik Android One programa nam budi topla sjećanja na Nexuse minulog doba. Zadnjih par Nexus modela su nosili osjetni cjenovni premium spram prošlih, što je gledajući na povijest te linije, gotovo nezamislivo. Na GM5 Plus d nije prenesena samo niska cijena, već i sasvim nepromijenjen operativni sustav spram standardnog, ali i direktni updateovi od Googlea. Time je GM 5 plus d jedini modeli na testu na kojem smo imali Android Nougat, makar smo ga morali sami skinuti i updateati, što nam je pak oduzelo samo dvadesetak minuta. Ono što nam pak nedostaje spram više klase je čitač otiska prsta, koji se može pronaći i na mnogo jeftinijim modelima. No, računajući na cijenu i dobivene performanse za nju, ne možemo se previše žaliti.
Sustav je iznimno brz, osjetno brži od ZTE Axon 7 mini koji koristi jednaki čipset. Baterija je pak više prosječna, kao i ekran, koji broji 5,5 inča s Full HD rezolucijom, no i nešto slabijim kontrastom i vjernošću boja. Nexus modeli su samo jednom isporučeni bili s mogućnosti microSD kartice (Nexus One), no nikad s dodatnim SIM2 utorom, što svakako smatramo velikom prednosti ovog modela. Kvaliteta izrade je veoma dobra, no radije bismo vidjeli plemenitije materijale na stražnjoj stranici.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Moto Z Play
Modularnost napravljena dobro
Nakon LG-jevog eksperimenta s promjenjivim modulima na dnu G5, Lenovo, tj. Moto, nekadašnja Motorola, nam nudi sasvim drugi pristup, koji se čini nešto boljim rješenjem. Umjesto elemenata koji se umeću u mobitel, na mobitel se magnetski prislanjaju na stražnju stranicu razni pokrovi, koji mogu varirati od pokrova u drugačijem dizajnu i materijalu, pa sve do dodatne baterije i projektora. Sudeći prema sadašnjem stanju stvari, moto modovi su brojčano jači spram modula dostupnih za LG G5, i to u veoma kratkom roku otkad se nalaze na tržištu. U paketu uz mobitel pak dolazi pokrov bez dodatnih funkcionalnosti, osim da zaštiti kontakte za modove na stražnjoj stranici, koja je pak napravljena od stakla, zbog čega je iznimno skliska. Pokrov je pak nešto hrapaviji, te uz par milimetara koje dodaje na debljinu uređaja, osjetno pojačava sigurnost ležanja mobitela u ruci.
Kvaliteta izrade je sukladna legendarnoj motoroli, ništa ne pucketa i izrada je savršena na svakom kutku. Što se ostatka tiče, također ne zakazuje. Iako u testu imamo brojčano nadmoćnije kapacitete baterije, Moto Z postiže odličnih gotovo 23 sata u našem baterijskom benchmarku, makar imala „samo“ 3.510 mAh - spram 6.000 mAh MeanIta, relativno malo. Performanse su također veoma dobre, budući da se Moto odlučio krenuti rutom gotovo nepromijenjenog OS-a, uparenog s 3 GB RAM memorije. AMOLED ekran je jedan od boljih na testu, s odličnim kutevima gledanja, vjerojatnosti boja, te sa očekivanim, gotovo beskrajnim kontrastom. Kamera je pak veoma dobra, s 16 megapiksela i sa veoma malo digitalnog šuma. Kontrast i vjernost boja su također vrlo dobri. Senzor otiska prsta se nalazi ispod ekrana, te izgleda kao tipka. No međutim, radi se samo o isturenom senzoru. Navigacija po menijima se vrši samo preko ekrana, tj. on-screen navigacije. Pomalo neobično, senzor može i zaključati ekran, tako ako u trenutku nepažnje pomislimo da je je senzor home tipka, nehotice zaključamo ekran. Stvar navike.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
ASUS zenfone 3 (ZE552KL)
Pohrane na bacanje
Asusov Zenfone 3 se pak previše na prvu ne ističe od konkurencije. Neke karakteristike dijeli s mnogo uređaja u testu, ponajviše Full HD rezoluciju. No ovdje se radi o IPS+ ekranu, koji iako ne nudi kontrast AMOLED panela, nudi odličnu vjernost boja i nenadmašnu svjetlinu u danjim uvjetima. Snapdragon 625, kao i u Moto Z play, Zenfoneu 3 nudi iznadprosječnu autonomiju, no ipak dvostruko nižu od Z play. Asus pak broji 4 GB RAM memorije, no možda još bitnije, dvostruko više pohrane, čak 64 GB. Uz 64 GB pohrane, sumnjamo da će potrebno biti korištenje microSD kartice.
Kvaliteta izrade je također veoma dobra, metalna, s nikakvim pucketanjima niti nesavršenostima u proizvodnji. Svi elementi kućišta se savršeno sljubljuju jedno uz drugo. Kamera je pak područje gdje se Zenfone 3 može pomalo istaknuti. Broji 16 megapiksela, te uz optičku stabilizaciju, nudi nešto oštrije fotografije po danu i po noći. Sa operativnim sustavom i nismo previše zadovoljni. Iako je u nekim elementima sličan kao i EMUI na Honor 8, OS djeluje nešto nedovršenije, s nekim elementima potpuno prerađenim, a drugima potpuno prenesenim s vanilla verzije androida. Rad mu je također nešto otežan, unatoč 4 GB RAM memorije, stoga se brzina rada doima kao da se radi o modelu s manjom radnom memorijom od istaknute.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
ZTE Axon 7
Zalutali flagship
Pogledamo li specifikacije, Axon 7 se doima kao pravi pravcati konkurent flagshipovima. No, pogledamo li cijenu, definitivno spada u srednju klasu, makar višu. Snapdragon 820 je do sada bio rezerviran samo za vrh android ponude, kao i QHD AMOLED ekrani. U ovom slučaju, AMOLED panel je veoma realnih boja, očekivanog gotovo beskonačnog kontrasta, a oštrinu ne moramo niti pohvaliti budući da se radi o 5,5 inča i QHD rezoluciji. RAM memorija je također sasvim pristojna s 4 GB, a zbog nje se operativni sustav ne čini previše teškim. Iako se radi o veoma intezivno promijenjenom iskustvu spram standardnog, brzina rada kao da nije promijenjena.
64 GB pohrambenog prostora se kao i kod Zenfonea 3 čini odličnim, stoga i ovdje sumnjamo u potrebu umetanja microSD kartice za dodatnu pohranu. Kamera također spada u vrh ponude, te i ona, kao i cijeli uređaj, kao da spadaju u flagship kategoriju. Uz rezoluciju od 20 MP, glavna prednost joj je i optička stabilizacija, s velikim otvorom leće od f/1.8. Vjernost boja i kontrast su odlični, no primjećujemo malenu dozu digitalnog šuma. Nešto ozbiljniji čipset je ostavio traga na autonomiji, pa se za odlične performanse mora napraviti kompromis s baterijom, koja je u našem testu postigla oko 7 sati korištenja. Zvučnici su pak pravo iznenađenje, budući da nismo očekivali takvu glasnoću i kvalitetu od njih, makar nosili Dolby Atmos branding.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
ZTE Axon 7 Mini
Ma kako mini?
Nekoć bi pojam Mini u nazivu označavao osjetno manji mobitel spram veće inačice. Pogledamo li pak Axon 7 i Axon 7 mini, razlika je svega u par milimetara na kućištu, te 0.3 inča u ekranskoj dijagonali. Međutim, uz skromnije sužavanje proporcija, specifikacije su također osjetile smanjivanje, no nešto jače. QHD ekran je zamijenjen Full HD-om, koji i dalje izgleda odlično, te gotovo da ne primjećujemo nikakvu razliku u oštrini, niti kutevima gledanja. Interna pohrana je smanjena za pola, te sada iznosi 32 GB, i dalje više nego dovoljno za redovno korištenje, s mogućnosti proširivanja putem memorijske kartice. Čipset je također smanjen s SD820 na SD617, s pratećim smanjenjem RAM memorije s 4 GB na 3 GB. Pa iako je operativni sustav ostao u potpunosti nepromijenjen spram većeg i jačeg brata, performanse i fluidnost su ostali na gotovo jednakoj razini.
Pretpostavljamo da se radi o manjoj rezoluciji, zbog čijeg se za renderiranje prikaza koristi i manje resursa. Kamera je doživjela smanjenje za 4 MP, uklanjanje optičke stabilizacije i malo zatvoreniju blendu, no kvaliteta fotografija je tek pomalo slabija spram Axona 7. Nepromijenjeni su na sreću ostali Dolby zvučnici, koji zvuče naprosto odlično. Najveća žrtva smanjivanja je pak baterija, koja može izdržati gotovo nepunih 6 sati, više od jednog sata manje spram većeg modela.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Cubot Cheetah 2
Opasna zvjerka
Iako svojim specifikacijama i performansama ne oduševljava spram konkurencije, Cheetah 2 nudi veoma dobar omjer uloženog i dobivenog. Po performansama, sasvim će dovoljno biti za svakodnevno korištenje. Zahvaljujući 3 GB RAM memorije i veoma malenim promjenama na OS, Cheetah 2 radi mnogo brže od očekivanog, makar bi benchmark rezultati uputili na suprotno. Ekran je Full HD rezolucije s 5.2 inča i IPS matricom, no spram ostalih IPS ekrana, nešto je tamniji i slabijeg kontrasta, no s jednako dobrim kutovima gledanja.
Dostupno je 32 GB memorije, više od očekivanog spram cijene, a memorija je također i proširiva s microSD karticom. No za razliku od ostalih modela s microSD i dual SIM utorima, jedan ne isključuje drugi, pa je tako moguće imati i dva SIM-a i microSD karticu, budući da svaka od tri kartice ima svoj utor. Kamera je kao i ekran, osrednja. Rezolucija od 13 megapiksela je sasvim pristojna, no kotrast je relativno slab s tendencijom odlaženja u premračne tonove. Oštrina je zadovoljavajuća, a kvaliteta prikaza boja relativno dobra. Baterija je također osrednja, s preko 6 sati autonomije.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Lenovo P2
Bateriji nikad kraja
Što se dobije kada se spoji najštedljiviji čipset u testu s drugom bateriji po kapacitetu? Pobjednika po pitanju autonomije. Lenovo P2 postiže monstruoznih 25 i pol sati autonomije u našem testu. Prevedemo li tu brojku u realno korištenje, to bi značilo da u petak P2 skinemo s punjača, a u ponedjeljak popodne ga spojimo nazad na punjenje. Jednostavno nismo mogli vjerovati da je takva autonomija moguća, makar kapacitet baterije iznosio 5.100 mAh. Ostatak uređaja također nije ništa manje oduševio. Super AMOLED ekran Full HD rezolucije na 5.5 inča nudi odlično iskustvo korištenja, ne samo u pregledavanju videa i slika. Kontrast je tipično, gotovo beskonačan, a boje su ipak nešto vjernije na Moto Z Play.
Kutevi gledanja pak, ponovo, odlični. Iako je sustav doživio neke manje zahtjeve, i u ovom slučaju se 4 GB RAM memorije sasvim dobro nosi s njime, te nudi relativno dobre performanse. Dobre performanse se mogu ponajviše iščitati i u relativno dobrim benchmark rezultatima, nešto boljim od ostale konkurencije s jednakim čipsetom. 32 GB pohrane je očekivano, te se memorija i dalje može proširiti putem microSD kartice. Iako se radi o MicroUSB priključku na dnu, punjač posjeduje mogućnost bržega punjenja, pa se i ovih ogromnih 5.100 mAh baterije puni tek ponešto sporije od konkurencije. A da se mobitel još rjeđe mora puniti zadužen je i hardverski prekidač sa bočne stranice, koji pokreće i mod štedljivosti. Kamera je pak sasvim pristojna, no ne oduševljava nas jednako kao autonomija i brzina rada. 13 megapiksela je sasvim dovoljno, no nedostaje joj pomalo oštrine i vjernosti boja, dok je kontrast sasvim pristojan.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Noa H4se
Tanašni ljepotan
Poput malenog komada nakita, Noa H4se se od ostatka konkurencije ističe svojom ljepotom i posebnošću. Prednja strana uređaja je dominirana ekranom, koji kada je isključen, djeluje kao da je provučen od ruba do ruba. Noa je pritom iskoristila maleni trik, pa je manji ekran od 5 inča obavijen crnim obrubom, što unatoč svega – izgleda odlično. Debljine od 6.9 mm se ne bi posramio niti Apple, kao ni, gotovo neočekivano, kvalitete izrade, koja je odlična. Ništa ne pucketa, svi elementi kućišta se savršeno dodiruju i nema nikakvih oštrih rubova ili nesavršenosti u proizvodnji. Mobitel je također potpuno lišen ikakvih deklaracija (na nekima modelima možemo i vidjeti ikonu kante za smeće), tako da je jedini logotip na stražnjoj stranici samo jednostavno „NOA“ na dnu. No ovakva ljepota ima i svoju cijenu.
Performanse su svakako zadovoljavajuće, ništa što bi nas oduševilo, no brzina rada je veoma dobra, budući da je sustav veoma lagan. Kamera pak je nešto lošija od očekivane, s 13 megapiksela i nezadovoljavajućom oštrinom, s prenaglašavanjem plavog tona. Ekran je također veoma dobar, no ipak ne u razini AMOLED panela. JDI panel je veoma sličan prikazu kao i IPS, no nudi nešto bolje kutove gledanja. Iako je kućište iznimno tanko, s druge strane SIM slota se pronašao i microSD utor, koji će svakako popraviti nedostatak pohrambenog prostora. No za nešto veću bateriju nije bilo više mjesta u kućištu. S 2.200 mAh, H4se ima najslabiju autonomiju na testu, što ju je, objektivno rečeno, koštalo mnogo bodova u Grand Prix i Best Buy ocjeni, što i dalje subjektivno rečeno, ne utječe na činjenicu da se radi o jednom odlično izrađenom i dizajniranom modelu.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
MeanIT Q9
Tenk
Sa 10 milimetara debljine i 212g težine, MeanItov Q9 se nameće kao pravi Panther IV panzer na bojišnici mobilnih telefona. Njegova masa nije bez razloga, pa se Q9 doima kao da je mobitel pojeo još jedan powerbank. Q9 naime sadrži čak 6.000 mAh bateriju, jednu od najvećih na tržištu. No, unatoč ogromnoj bateriji, autonomija i nije najbolja na testu, Lenovo P2 je za punih 5 sati nadjačao Q9, s 35g manjom masom. No i dalje, Q9 može ponuditi neke zanimljive aspekte uz nisku cijenu. Kvaliteta izrade je odlična, osjetno bolja nego na nekim drugim MeanIt modelima, a kućište je u potpunosti izrađeno od metala. Ekran broji 5,5 inča, no samo 720p rezoluciju, jedini na testu.
Međutim, radi se o IPS panelu, pa unatoč niskoj rezoluciji, kvaliteta prikaza je odlična, s veoma jakim osvjetljenjem i vidljivosti pod suncem. Performanse su relativno dobre, budući da se ponovno radi o veoma malim promjenama na relativno zastarjelom Androidu 5.1. 2 GB RAM memorije se na papiru ne čini kao mnogo, no za svakodnevni rad i više nego dovoljno. Kamera je slično kao i performanse, osrednja, s relativno dobrom oštrinom, no sa nešto slabijim kontrastom. 16 GB pohrane nam ovaj puta pada lakše za oprostiti, budući da se u uređaju našlo mjesta za microSD utor. Q9 se pak isporučuje i sa USB OTG kabelom, koji ne samo da može omogućiti korištenje eksterne memorije, već se putem njega mogu puniti drugi mobiteli.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
