Huawei Honor 8
Ponos s dvije kamere
Ako izostavimo branding, Honor 8 dijeli mnogo toga s Huawei P9. Honor 8 se ustvari čini kao jeftinija verzija P9, s nešto umjerenijim, ali i ponešto zanimljivijim dizajnom, i gotovo svim jednakim funkcionalnostima i specifikacijama. Razlika uglavnom leži u kalibar slabijem čipsetu, kao i nešto drugačijem ekranu, no RAM memorija iznosi 4 GB, dok je P9 u verziji s 32 GB pohrane dolazio s 3 GB RAM memorije. Kapacitet baterije iznosi jednakih 3000 mAh, no autonomija je, zbog trunku slabijeg čipseta i trunku bolja, no nedovoljno da bi se to pokazalo kao presudno. Kvaliteta izrade, unatoč drugačijim materijalima, biva i dalje više nego odlična, no nešto klizavija na dodir zbog staklene stražnje površine.
Operativni sustav je tipični EMUI OS, za kojeg ako biste pomislili da nije Android, ne bi vam nitko zamjerio. Unatoč drastično drugačijem OS-u, on je i dalje fluidan, što nikako ne bismo očekivali gledajući na prošlo iskustvo.
Čitač otiska prsta je pozicioniran sa stražnje strane, a njega se veoma lako dodiruje, budući da se nalazi gotovo uvijek ispod kažiprsta.
Ekran broji pristojnih 5,2 inča, s Full HD rezolucijom, zbog čega je oštrina odlična, kao i kontrast i kutovi gledanja. Boje su vjerne, a osvjetljenje je dovoljno jako za jasno iščitavanje pod danjim svjetlom. U zamračenijim prostorijama, automatski se snižava do razina koje nisu zasljepljujuće.
Dvije kamere sa stražnje strane u potpunosti su jednake kao na Huawei P9. Jedna kamera može snimati puni spektar boja, dok je druga monokromatska, koja zbog nedostajućeg filtera boje propušta više svijetlosti na leću, te time nudi nešto bolje procjenjivanje fokusa, ali i fotografije pod slabijim svjetlosnim uvjetima.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
General Mobile GM5 Plus d
Jedan ali vrijedan
Predstavnik Android One programa nam budi topla sjećanja na Nexuse minulog doba. Zadnjih par Nexus modela su nosili osjetni cjenovni premium spram prošlih, što je gledajući na povijest te linije, gotovo nezamislivo. Na GM5 Plus d nije prenesena samo niska cijena, već i sasvim nepromijenjen operativni sustav spram standardnog, ali i direktni updateovi od Googlea. Time je GM 5 plus d jedini modeli na testu na kojem smo imali Android Nougat, makar smo ga morali sami skinuti i updateati, što nam je pak oduzelo samo dvadesetak minuta. Ono što nam pak nedostaje spram više klase je čitač otiska prsta, koji se može pronaći i na mnogo jeftinijim modelima. No, računajući na cijenu i dobivene performanse za nju, ne možemo se previše žaliti.
Sustav je iznimno brz, osjetno brži od ZTE Axon 7 mini koji koristi jednaki čipset. Baterija je pak više prosječna, kao i ekran, koji broji 5,5 inča s Full HD rezolucijom, no i nešto slabijim kontrastom i vjernošću boja. Nexus modeli su samo jednom isporučeni bili s mogućnosti microSD kartice (Nexus One), no nikad s dodatnim SIM2 utorom, što svakako smatramo velikom prednosti ovog modela. Kvaliteta izrade je veoma dobra, no radije bismo vidjeli plemenitije materijale na stražnjoj stranici.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Moto Z Play
Modularnost napravljena dobro
Nakon LG-jevog eksperimenta s promjenjivim modulima na dnu G5, Lenovo, tj. Moto, nekadašnja Motorola, nam nudi sasvim drugi pristup, koji se čini nešto boljim rješenjem. Umjesto elemenata koji se umeću u mobitel, na mobitel se magnetski prislanjaju na stražnju stranicu razni pokrovi, koji mogu varirati od pokrova u drugačijem dizajnu i materijalu, pa sve do dodatne baterije i projektora. Sudeći prema sadašnjem stanju stvari, moto modovi su brojčano jači spram modula dostupnih za LG G5, i to u veoma kratkom roku otkad se nalaze na tržištu. U paketu uz mobitel pak dolazi pokrov bez dodatnih funkcionalnosti, osim da zaštiti kontakte za modove na stražnjoj stranici, koja je pak napravljena od stakla, zbog čega je iznimno skliska. Pokrov je pak nešto hrapaviji, te uz par milimetara koje dodaje na debljinu uređaja, osjetno pojačava sigurnost ležanja mobitela u ruci.
Kvaliteta izrade je sukladna legendarnoj motoroli, ništa ne pucketa i izrada je savršena na svakom kutku. Što se ostatka tiče, također ne zakazuje. Iako u testu imamo brojčano nadmoćnije kapacitete baterije, Moto Z postiže odličnih gotovo 23 sata u našem baterijskom benchmarku, makar imala „samo“ 3.510 mAh - spram 6.000 mAh MeanIta, relativno malo. Performanse su također veoma dobre, budući da se Moto odlučio krenuti rutom gotovo nepromijenjenog OS-a, uparenog s 3 GB RAM memorije. AMOLED ekran je jedan od boljih na testu, s odličnim kutevima gledanja, vjerojatnosti boja, te sa očekivanim, gotovo beskrajnim kontrastom. Kamera je pak veoma dobra, s 16 megapiksela i sa veoma malo digitalnog šuma. Kontrast i vjernost boja su također vrlo dobri. Senzor otiska prsta se nalazi ispod ekrana, te izgleda kao tipka. No međutim, radi se samo o isturenom senzoru. Navigacija po menijima se vrši samo preko ekrana, tj. on-screen navigacije. Pomalo neobično, senzor može i zaključati ekran, tako ako u trenutku nepažnje pomislimo da je je senzor home tipka, nehotice zaključamo ekran. Stvar navike.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
ASUS zenfone 3 (ZE552KL)
Pohrane na bacanje
Asusov Zenfone 3 se pak previše na prvu ne ističe od konkurencije. Neke karakteristike dijeli s mnogo uređaja u testu, ponajviše Full HD rezoluciju. No ovdje se radi o IPS+ ekranu, koji iako ne nudi kontrast AMOLED panela, nudi odličnu vjernost boja i nenadmašnu svjetlinu u danjim uvjetima. Snapdragon 625, kao i u Moto Z play, Zenfoneu 3 nudi iznadprosječnu autonomiju, no ipak dvostruko nižu od Z play. Asus pak broji 4 GB RAM memorije, no možda još bitnije, dvostruko više pohrane, čak 64 GB. Uz 64 GB pohrane, sumnjamo da će potrebno biti korištenje microSD kartice.
Kvaliteta izrade je također veoma dobra, metalna, s nikakvim pucketanjima niti nesavršenostima u proizvodnji. Svi elementi kućišta se savršeno sljubljuju jedno uz drugo. Kamera je pak područje gdje se Zenfone 3 može pomalo istaknuti. Broji 16 megapiksela, te uz optičku stabilizaciju, nudi nešto oštrije fotografije po danu i po noći. Sa operativnim sustavom i nismo previše zadovoljni. Iako je u nekim elementima sličan kao i EMUI na Honor 8, OS djeluje nešto nedovršenije, s nekim elementima potpuno prerađenim, a drugima potpuno prenesenim s vanilla verzije androida. Rad mu je također nešto otežan, unatoč 4 GB RAM memorije, stoga se brzina rada doima kao da se radi o modelu s manjom radnom memorijom od istaknute.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
ZTE Axon 7
Zalutali flagship
Pogledamo li specifikacije, Axon 7 se doima kao pravi pravcati konkurent flagshipovima. No, pogledamo li cijenu, definitivno spada u srednju klasu, makar višu. Snapdragon 820 je do sada bio rezerviran samo za vrh android ponude, kao i QHD AMOLED ekrani. U ovom slučaju, AMOLED panel je veoma realnih boja, očekivanog gotovo beskonačnog kontrasta, a oštrinu ne moramo niti pohvaliti budući da se radi o 5,5 inča i QHD rezoluciji. RAM memorija je također sasvim pristojna s 4 GB, a zbog nje se operativni sustav ne čini previše teškim. Iako se radi o veoma intezivno promijenjenom iskustvu spram standardnog, brzina rada kao da nije promijenjena.
64 GB pohrambenog prostora se kao i kod Zenfonea 3 čini odličnim, stoga i ovdje sumnjamo u potrebu umetanja microSD kartice za dodatnu pohranu. Kamera također spada u vrh ponude, te i ona, kao i cijeli uređaj, kao da spadaju u flagship kategoriju. Uz rezoluciju od 20 MP, glavna prednost joj je i optička stabilizacija, s velikim otvorom leće od f/1.8. Vjernost boja i kontrast su odlični, no primjećujemo malenu dozu digitalnog šuma. Nešto ozbiljniji čipset je ostavio traga na autonomiji, pa se za odlične performanse mora napraviti kompromis s baterijom, koja je u našem testu postigla oko 7 sati korištenja. Zvučnici su pak pravo iznenađenje, budući da nismo očekivali takvu glasnoću i kvalitetu od njih, makar nosili Dolby Atmos branding.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
ZTE Axon 7 Mini
Ma kako mini?
Nekoć bi pojam Mini u nazivu označavao osjetno manji mobitel spram veće inačice. Pogledamo li pak Axon 7 i Axon 7 mini, razlika je svega u par milimetara na kućištu, te 0.3 inča u ekranskoj dijagonali. Međutim, uz skromnije sužavanje proporcija, specifikacije su također osjetile smanjivanje, no nešto jače. QHD ekran je zamijenjen Full HD-om, koji i dalje izgleda odlično, te gotovo da ne primjećujemo nikakvu razliku u oštrini, niti kutevima gledanja. Interna pohrana je smanjena za pola, te sada iznosi 32 GB, i dalje više nego dovoljno za redovno korištenje, s mogućnosti proširivanja putem memorijske kartice. Čipset je također smanjen s SD820 na SD617, s pratećim smanjenjem RAM memorije s 4 GB na 3 GB. Pa iako je operativni sustav ostao u potpunosti nepromijenjen spram većeg i jačeg brata, performanse i fluidnost su ostali na gotovo jednakoj razini.
Pretpostavljamo da se radi o manjoj rezoluciji, zbog čijeg se za renderiranje prikaza koristi i manje resursa. Kamera je doživjela smanjenje za 4 MP, uklanjanje optičke stabilizacije i malo zatvoreniju blendu, no kvaliteta fotografija je tek pomalo slabija spram Axona 7. Nepromijenjeni su na sreću ostali Dolby zvučnici, koji zvuče naprosto odlično. Najveća žrtva smanjivanja je pak baterija, koja može izdržati gotovo nepunih 6 sati, više od jednog sata manje spram većeg modela.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Cubot Cheetah 2
Opasna zvjerka
Iako svojim specifikacijama i performansama ne oduševljava spram konkurencije, Cheetah 2 nudi veoma dobar omjer uloženog i dobivenog. Po performansama, sasvim će dovoljno biti za svakodnevno korištenje. Zahvaljujući 3 GB RAM memorije i veoma malenim promjenama na OS, Cheetah 2 radi mnogo brže od očekivanog, makar bi benchmark rezultati uputili na suprotno. Ekran je Full HD rezolucije s 5.2 inča i IPS matricom, no spram ostalih IPS ekrana, nešto je tamniji i slabijeg kontrasta, no s jednako dobrim kutovima gledanja.
Dostupno je 32 GB memorije, više od očekivanog spram cijene, a memorija je također i proširiva s microSD karticom. No za razliku od ostalih modela s microSD i dual SIM utorima, jedan ne isključuje drugi, pa je tako moguće imati i dva SIM-a i microSD karticu, budući da svaka od tri kartice ima svoj utor. Kamera je kao i ekran, osrednja. Rezolucija od 13 megapiksela je sasvim pristojna, no kotrast je relativno slab s tendencijom odlaženja u premračne tonove. Oštrina je zadovoljavajuća, a kvaliteta prikaza boja relativno dobra. Baterija je također osrednja, s preko 6 sati autonomije.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Lenovo P2
Bateriji nikad kraja
Što se dobije kada se spoji najštedljiviji čipset u testu s drugom bateriji po kapacitetu? Pobjednika po pitanju autonomije. Lenovo P2 postiže monstruoznih 25 i pol sati autonomije u našem testu. Prevedemo li tu brojku u realno korištenje, to bi značilo da u petak P2 skinemo s punjača, a u ponedjeljak popodne ga spojimo nazad na punjenje. Jednostavno nismo mogli vjerovati da je takva autonomija moguća, makar kapacitet baterije iznosio 5.100 mAh. Ostatak uređaja također nije ništa manje oduševio. Super AMOLED ekran Full HD rezolucije na 5.5 inča nudi odlično iskustvo korištenja, ne samo u pregledavanju videa i slika. Kontrast je tipično, gotovo beskonačan, a boje su ipak nešto vjernije na Moto Z Play.
Kutevi gledanja pak, ponovo, odlični. Iako je sustav doživio neke manje zahtjeve, i u ovom slučaju se 4 GB RAM memorije sasvim dobro nosi s njime, te nudi relativno dobre performanse. Dobre performanse se mogu ponajviše iščitati i u relativno dobrim benchmark rezultatima, nešto boljim od ostale konkurencije s jednakim čipsetom. 32 GB pohrane je očekivano, te se memorija i dalje može proširiti putem microSD kartice. Iako se radi o MicroUSB priključku na dnu, punjač posjeduje mogućnost bržega punjenja, pa se i ovih ogromnih 5.100 mAh baterije puni tek ponešto sporije od konkurencije. A da se mobitel još rjeđe mora puniti zadužen je i hardverski prekidač sa bočne stranice, koji pokreće i mod štedljivosti. Kamera je pak sasvim pristojna, no ne oduševljava nas jednako kao autonomija i brzina rada. 13 megapiksela je sasvim dovoljno, no nedostaje joj pomalo oštrine i vjernosti boja, dok je kontrast sasvim pristojan.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Noa H4se
Tanašni ljepotan
Poput malenog komada nakita, Noa H4se se od ostatka konkurencije ističe svojom ljepotom i posebnošću. Prednja strana uređaja je dominirana ekranom, koji kada je isključen, djeluje kao da je provučen od ruba do ruba. Noa je pritom iskoristila maleni trik, pa je manji ekran od 5 inča obavijen crnim obrubom, što unatoč svega – izgleda odlično. Debljine od 6.9 mm se ne bi posramio niti Apple, kao ni, gotovo neočekivano, kvalitete izrade, koja je odlična. Ništa ne pucketa, svi elementi kućišta se savršeno dodiruju i nema nikakvih oštrih rubova ili nesavršenosti u proizvodnji. Mobitel je također potpuno lišen ikakvih deklaracija (na nekima modelima možemo i vidjeti ikonu kante za smeće), tako da je jedini logotip na stražnjoj stranici samo jednostavno „NOA“ na dnu. No ovakva ljepota ima i svoju cijenu.
Performanse su svakako zadovoljavajuće, ništa što bi nas oduševilo, no brzina rada je veoma dobra, budući da je sustav veoma lagan. Kamera pak je nešto lošija od očekivane, s 13 megapiksela i nezadovoljavajućom oštrinom, s prenaglašavanjem plavog tona. Ekran je također veoma dobar, no ipak ne u razini AMOLED panela. JDI panel je veoma sličan prikazu kao i IPS, no nudi nešto bolje kutove gledanja. Iako je kućište iznimno tanko, s druge strane SIM slota se pronašao i microSD utor, koji će svakako popraviti nedostatak pohrambenog prostora. No za nešto veću bateriju nije bilo više mjesta u kućištu. S 2.200 mAh, H4se ima najslabiju autonomiju na testu, što ju je, objektivno rečeno, koštalo mnogo bodova u Grand Prix i Best Buy ocjeni, što i dalje subjektivno rečeno, ne utječe na činjenicu da se radi o jednom odlično izrađenom i dizajniranom modelu.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
MeanIT Q9
Tenk
Sa 10 milimetara debljine i 212g težine, MeanItov Q9 se nameće kao pravi Panther IV panzer na bojišnici mobilnih telefona. Njegova masa nije bez razloga, pa se Q9 doima kao da je mobitel pojeo još jedan powerbank. Q9 naime sadrži čak 6.000 mAh bateriju, jednu od najvećih na tržištu. No, unatoč ogromnoj bateriji, autonomija i nije najbolja na testu, Lenovo P2 je za punih 5 sati nadjačao Q9, s 35g manjom masom. No i dalje, Q9 može ponuditi neke zanimljive aspekte uz nisku cijenu. Kvaliteta izrade je odlična, osjetno bolja nego na nekim drugim MeanIt modelima, a kućište je u potpunosti izrađeno od metala. Ekran broji 5,5 inča, no samo 720p rezoluciju, jedini na testu.
Međutim, radi se o IPS panelu, pa unatoč niskoj rezoluciji, kvaliteta prikaza je odlična, s veoma jakim osvjetljenjem i vidljivosti pod suncem. Performanse su relativno dobre, budući da se ponovno radi o veoma malim promjenama na relativno zastarjelom Androidu 5.1. 2 GB RAM memorije se na papiru ne čini kao mnogo, no za svakodnevni rad i više nego dovoljno. Kamera je slično kao i performanse, osrednja, s relativno dobrom oštrinom, no sa nešto slabijim kontrastom. 16 GB pohrane nam ovaj puta pada lakše za oprostiti, budući da se u uređaju našlo mjesta za microSD utor. Q9 se pak isporučuje i sa USB OTG kabelom, koji ne samo da može omogućiti korištenje eksterne memorije, već se putem njega mogu puniti drugi mobiteli.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
