Gotovo, pa u samom vrhu
U 10 modela na testu smo pronašli razne čipsetove, a nije nedostajalo i jakih Snapdragon aduta.
I dok su streloviti skokovi u flagship kategoriji sve rjeđi, u srednjoj klasi stvari se ponešto mijenjaju. Dok flagshipovi kupce pokušavaju pridobiti nekim unikatnim funkcijama poput skeniranja očne rožnice, većina njih koristi uglavnom procesore iz višeg ešalona ponude te su im time performanse poprilično slične. Srednjestrujašima je time otvoreno bojno bolje u potpunosti pa oni tako svojim specifikacijama dolaze opasno blizu flagshipova, bez da ih u skoku i prati cijena. Pogledamo li prošlogodišnje modele iz srednje i visoke klase, možemo primijetiti da je jaz između njih osjetno veći nego ove godine, pogotovo ako gledamo čisto u benchmark rezultate. To su pak odlične vijesti za kupce budući da se time ne mora izdvojiti koja tisuća kuna više, samo kako bi se dobio fluidan i stabilan operativni sustav.
AMOLED i QHD
Ekrani su možda područje u kojem su srednjestrujaši najviše profitirati. Ne samo da se full HD rezolucija postavlja kao normativ (samo jedan model je imao rezoluciju iznad te jedan rezoluciju ispod) već se i tehnologije mijenjaju iz LCD-a i IPS u AMOLED. Iako IPS nudi odličan prikaz i vidljivost pod upadanjem sunca, AMOLED ipak nosi posebnost fantastičnog kontrasta i vjernosti boja, što čini iskustvo korištenja mobitela za kategoriju boljim. Slike i video zapisi izgledaju puno šarenije i vjernije, budući da na testu i nemamo Samsungove modele koji imaju tendenciju pretjerivati sa zasićenjem boja. Ekranska dijagonala pak nije zazirala ispod 5 inča, što se u našem iskustvu pokazalo kao gornja granica korištenja mobitela jednom rukom. Pojam phableta sve manje i manje nešto predstavlja, budući da su ekrani u prosjeku debelo prešli spomenutih 5 inča. Gotovo svaki model na tržištu bi se mogao nazvati phabletom, gledajući na ono što je taj pojam predstavljao pred par godina. Iako se radi dobrim dijelom o AMOLED panelima, njihova potrošnja energije je pala do razine u kojoj je usporediva i s IPS ekranima, što su svakako dobre vijesti. Kompromis između kvalitete prikaza i autonomije je tako sve manji i manji, gotovo sveden na nebitnu razinu. Ponovno, kupci su najviše na profitu.
Sve pršti od autonomije
Dobar dio flagshipova se još uvijek muči s nuđenjem autonomije koja bi prešla makar jedan dan umjerenijeg korištenja. Često su tome razlog prejaki procesori čija je energetska zahtjevnost veoma visoka, uparena s tendencijom nuđenja sve tanjih i tanjih mobitela, u čijim kućištima jednostavno nema dovoljno mjesta za monstruoznu bateriju. U ovom segmentu stvar je nešto drugačija. Iako na testu imamo i model s veoma slabim kapacitetom, Noa H4se, ona pak igra na kartu nuđenja upravo otmjenog i atraktivnog tanašnog dizajna, koji će nekim kupcima upravo biti dovoljan nauštrb nešto bolje autonomije. Imamo također i neke modele koji postižu sasvim pristojne brojke autonomije, no ne nude ništa posebno spram ostalih.
PIŠKA LONCA: Svi USB-C modeli mogu puniti druge mobitele putem USB C – USB-C kabela dok MeanIT dolazi u paketu s USB OTG kabelom za punjenje drugih modela
Onda pak u testu imamo i modele koje ne možemo pronaći u niti jednom drugom segmentu, “monstrume” kao MeanIT Q9 sa 6.000 mAh kapacitetom, ali i neke modele koji svoj kapacitet iskorištavaju nešto pametnije koristeći veoma štedljive čipsetove, uparene i s nekim softverskim prilagodbama za štedljivost. Ako je samo baterija bitna, dalje od srednjeg segmenta kupac niti ne mora ići. Pogledamo li brojke, imamo modele koji postižu gotovo 24 sata konstantnog korištenja mobitela s upaljenim ekranom, što je u bilo kojem drugom segmentu sasvim nezamislivo. Po pitanju baterije, zaista smo ostali oduševljeni te već polako i sami razmišljamo o tome da su flagshipovi prošlogodišnje novosti, sve dok ne ponude autonomiju koja se može usporediti s nekim od modela na testu.
Dominacija Type-C
Od 10 modela na testu, čak 7 modela posjeduje najnoviji USB Type-C standard! Samo su tri modela ostala na, u budućnosti sigurno zastarjelom, microUSB-u. No što to ustvari znači za svakodnevni život osim lakšeg umetanja punjača u mobitel kad se mamurni vraćamo iz izlaska? Sam standard, a time i kabel, može prenijeti više struje, što znači da je punjenje mobitela znatnije ubrzano. Iako neki proizvođači, poput Samsunga sa svojim quick chargeom nude brzo punjenje putem microUSB-a, njime se ne može brzo puniti niti jedan drugi model osim Samsungovog. Ako punjač podržava Qualcomov Quickcharge, onda se svi mobiteli koji podržavaju brže punjenje mogu puniti putem njega.
ODNOS PORTOVA: Većina modela, njih 7, nosila je i noviji USB C port dok su drugi imali već dobro poznati microUSB
U prosjeku, većina modela na testu je sadržavala upravo Qualcomov brzi punjač, stoga su oni bili zamjenjivi od modela do modela. Modeli koji pak koriste MTK ili HiSilicon procesore, i dalje se mogu puniti putem tih punjača, no ne većom brzinom. Isto vrijedi u obratnom slučaju. Pogledamo li pak brzinu punjenja koristeći Ampere aplikaciju, možemo primijetiti da su razine punjenja na gotovo maksimalnih 1.500 mAh za sve modele ako se ne pune vlastitim punjačem, što je teoretski maksimalna propusnost microUSB standarda na većini modela. USB-C podržava i nativni OTG, što znači da za spajanje vanjskih USB memorija ne treba imati posebni OTG kabel niti posebnu microUSB memoriju već samo USB-C memoriju koja se može koristiti i na novijim laptopima. Ako pak posjedujete i USB-C kabel s oba „muška“ završetka (ne isporučuje se s niti jednim modelom u testu), možete čak i puniti jedan mobitel putem drugog, za što će vam prijatelji bez baterije sigurno biti zahvalni. Budući da i stižu laptopi s USB-C punjačima, sve smo bliže budućnosti u kojoj ćemo nositi sa sobom i mobitel i laptop, no samo jedan punjač. Jedva čekamo!
Pristojne kamere
Od modela u testu ne očekujemo performanse kamere koje će završiti na top listi DXoMarka, no ipak, neki modeli nas iznenađuju kvalitetom fotografija. Broj megapiksela je sve nebitniji, a on u testu pak varira od pristojnih 12 MP pa sve do flagshipovskih 20 MP. Bitnije su pak druge specifikacije, poput blende, koje iako nisu na flagshipovskoj razini daleko su bolje od onih kakve smo mogli vidjeti prošlih generacija modela srednje klase. Napredovale su i same aplikacije za kameru, koje uglavnom nude gotovo sve opcije koje bismo našli i na flagshipovima. Možemo tako na gotovo svakom modelu pronaći pomoćne linije za kadriranje kao i neki mod brzog snimanja ili panoramskih fotografija. Optička stabilizacija se pak također pronašla na par modela čime će vrijeme ekspozicije moći biti nešto dulje, što će pak značiti nešto bolje noćne snimke. Na testu smo pak pronašli i model s dvije kamere, što je neobično i za viši segment, a kamoli za ovaj, srednji.
A gdje je Nougat?
U trenutku pisanja, novija verzija Androida, dostupna je bila proizvođačima putem beta programa još od ožujka 2016. godine. Krajem kolovoza 2016., Android N je dobio naziv Nougat, ali i stabilnost čime su vrata proizvođačima za implementaciju novog sustava posve otvorena. Nažalost, niti jedan model na testu nije isporučen s Nougatom. No među njima postoje i modeli kojima je najavljen Nougat, poglavito Moto Z play. Tokom testiranja pak General Mobile, koji je isporučen sa Androidom 6.0, dobio je update na Nougat. Sam update teži oko 650 MB, to je relativno mala „težina“, što je svakako plus budući da označava kako se radi o gotovo nepromijenjenom Android iskustvu spram standardnog.
NOUGAT: Android 7.0 nam je stigao kao update jedino na General Mobileu
Nougat update se desio relativno rano budući da General Mobile spada u Android One program, sestrinski, tj. veoma slični program nekadašnjoj Nexus liniji od kojeg očekujemo brze updateove na novu verziju. Gotovo svi modeli na testu pak pokreću i dalje sljezov kolačić, Android Marhsmallow, predstavljen u, za IT svijet – davnom, listopadu 2015. godine. Možda je još veći problem što je u test pomalo zalutao i Android Lolipop, u verziji 5.1 predstavljen još u studenom 2014. godine. Time modeli kaskaju za novijim funkcijama u kojima drugi korisnici već sad mogu uživati, a ne smijemo ni smetnuti s uma i sigurnosne zakrpe operativnog sustava koje dolaze sa svakom novijom verzijom Androida. No, zrno utjehe nam je pak da su neki modeli isporučeni s odličnim softverskim iskustvom, bez nekih prevelikih zahvata na operativnim sustavima koje proizvođači imaju tendenciju raditi. Ipak, neki nisu ostali pošteđeni makeovera koji Android u nekim slučajevima čini gotovo neprepoznatljivim.
Dodirni me nježno
Također s dozom oduševljenja možemo istaknuti da su gotovo svi modeli na testu imali i senzor otiska prsta, koji pak, pomalo iznenađujuće, ne kaska nimalo za flagship modelima. Tako se otisak prsta može prepoznati na svakom modelu i s isključenim ekranom, nakon čega se ekran naravno uključuje i otključava. Neki prošlogodišnji modeli su pak zahtijevali i pritisak na tipku, ako ne i povlačenje prsta preko senzora, što bi pak uzrokovalo ponešto čekanja i zastajkivanja.
Ostatak
S oduševljenjem možemo istaknuti da 9 od 10 modela podržava proširivu memoriju microSD karticama! No one pak, možda niti nisu potrebne, budući da je u prosjeku pohrambeni prostor na uređajima u testu iznosio 32 GB pa čak i 64 GB. Za neko ozbiljnije korištenje Androida, 16 GB pohrambenog prostora je ipak pretijesno budući da su aplikacije sa svakim updateom najčešće sve teže i teže. Uzmimo za primjer Facebook Messenger koji je u par godina od svog predstavljanja narastao od aplikacije s 10 MB na aplikaciju od čak iznad 150 MB. Stoga se za pohranu fotografija i ostalih medijskih datoteka svakako može pribjeći i microSD pohrani, no samo ako je to i zaista potrebno.
ODVOJIV POKROV: Iako baterija nije zamjenjiva, odvojivi pokrov Cubota Cheetah 2 je jedini na testu
Ako nije potrebno, slot za microSD karticu se na nekim modelima dijeli i za dodatnu SIM karticu, što je funkcionalnost koja se još uvijek rijetko nalazi na višoj klasi. Tako je moguće primjerice imati jedan domaći broj te drugi broj u roamingu ili pak koristiti jednu karticu za pozive dok se na drugoj može koristiti samo mobilni internet, ako je taj scenarij naravno jeftiniji.
U srednju klasu je došla modularnost koja je, čini se, ove godine trebala biti rezervirana samo za flagshipove. Modularan je Moto Z play čiji su dodatni moduli kompatibilni s većim i jačim modelima, a sam sustav dodatnih modula je nešto kvalitetnije riješen od onog na LG G5, no o tome u nastavku testa.
