Kako smo testirali
Kako bismo započeli testiranje naše Steam Machine konfiguracije bilo je potrebno instalirati i SteamOS Linux distribuciju, što iz našeg iskustva gotovo nikada nije tako jednostavan zadatak. Iz prvog pokušaja operativni sustav nije prošao Steam "splash screen", iz drugog je pokušaja na zaslonu prikazivao artefakte zbog čega smo povjerovali kako bi u pitanju mogli biti driveri za grafičku karticu ili pak hardverski problem, no iz trećeg pokušaja i treće reinstalacije je sve, eto nekako proradilo.
Glavna metodologija našeg testiranja bila je generalno usporedba "igrivosti" na SteamOS i Windows operativnim sustavima. Drugim riječima, nakon što smo igre odigrali na SteamOS-u, cijeli smo sustav "pregazili" i instalirali Windowse, kako bismo ustanovili postoje li očite razlike u optimizaciji igara između ta dva operativna sustava. Obzirom da na SteamOS-u nije moguće osposobiti brojač sličica u sekundi, ultra preciznost nam nije bila bitna, a vjerojatno ne bi bila i vama. Razlika od dvije do pet sličica u sekundi nije toliko značajna, dok se razlika od deset ili više sličica itekako može vidjeti i golim okom. Igre koje smo testirali bile su balans između tri kategorije: visoko hardverski zahtjevne, srednje hardverski zahtjevne i nisko hardverski zahtjevne.
U visoko hardverski zahtjevne smjestili smo Dying Light, Bioshock Infinite i Metro: Last Light. U srednje hardverski zahtjevne spadao je XCOM: Enemy Unknown, a igre koje odgovaraju nižim hardverskim zahtjevima bile su Super Meat Boy i Portal 1.
SteamOS vs. Windows
Prilikom testiranja igara očekivali smo prednost SteamOS-a, obzirom da se ne mora brinuti o milijun drugih procesa kao što je to u slučaju Windowsa, ali i nije baš tako ispalo u sučeljavanju.
