Tijekom godina se pokazalo u više navrata da mediji za trajnu pohranu i nisu toliko trajni. Što zbog kvarova uređaja ili komponenti, degradacije samog medija ili jednostavno zastarijevanje tehnologije postane razlog da određeni uređaji i/ili mediji za pohranu više nisu kompatibilni pa ih nije moguće koristit s modernim računalima. Tehnologije pohrane su se s godinama dosta promijenile, CD/DVD je svojevremeno bio preferabilna opcija za backup ili trajnu arhivu, ali danas uopće nije na tapeti kao praktična opcija. Nema mogućnosti za automatizaciju, nova računala rijetko i imaju optički pogon, a i sam medij se pokazao nestabilnim na jako duge staze (disc rot). Stoga je važno ne samo osmisliti dobru backup strategiju, već ju periodički nadograđivati i razvijati u korak s tehnologijom, ali i vlastitim potrebama koje se kroz vrijeme mogu promijeniti.
3-2-1… go?
Danas ima svega par prikladnih tehnologija pohrane na raspolaganju, ali prije odabira je potrebno razraditi samu strategiju backupa. Koji god hardware i metode koristili, valjalo bi prilikom planiranja backupa voditi računa da zadovoljava 3-2-1 strategiju. Što znači da u idealnom scenariju postoje 3 kopije podataka na 2 različita medija/uređaja i 1 kopija na odvojenoj lokaciji (off-site). Pod 3 kopije se zapravo smatraju tri instance podataka, znači da se uz originalne „radne“ podatke rade dva backupa. Bilo bi dobro da se te tri instance podataka nalaze barem na 2 različita medija ili uređaja. Mediji za pohranu danas nisu toliko raznovrsni i sve se zapravo svodi na klasične tvrde diskove i flash memoriju. Sama terminologija je nastala u doba dok je bilo više dostupnih vrsta medija za pohranu. Uz hard diskove, nekad su tu bile i diskete, Zip drive, CD, DVD i magnetne trake kao opcije za pohranu. Preporuka je bila ne pouzdati se u samo jednu tehnologiju za pohranu backupa iz sigurnosnih razloga degradacije medija. Primjer je već spomenuti disc rot problem. CD-i nakon dugog perioda postaju nečitljivi jer s godinama doslovno dolazi do kemijske korozije između materijala korištenih u proizvodnji. Danas je manje opcija što se tiče medija pa se za strategiju podrazumijevaju 2 različita uređaja umjesto medija. Npr. dva hard diska u istom računalu se ne smatraju različiti uređaji. U malo vjerojatnom, ali skroz realnom scenariju da izboj u napajanju računala ubije oba diska, u tom slučaju ni „backupa“ više nema. Ali ako je jedan od tih diskova eksterni, recimo mrežni disk, USB ili čak klasičan 3.5“ koji se spaja preko ladice, onda je pravilo zadovoljeno jer u tom slučaju taj medij ne pati od potencijalnog katastrofalnog kvara računala. Konačno, 1 off-site kopija označava backup koji se fizički nalazi na nekoj drugoj lokaciji. Originalno karakteristika za veće poslovne sustave, ali svakako može poslužiti kao dodatna sigurnost i za kućni backup. U slučaju neke nepogode, recimo požara, izvorni podaci mogu lako nastradati zajedno sa svim backupima koji se tamo nalaze i zato je off-site dobra sigurnosna varijanta. Može se ga se realizirati na više načina, remote prijenosom podataka, fizičkim premještanjem backup medija ili korištenjem pohrane u cloudu. Za kraj, bonus kategorija koja nije obavezna, ali je preporučena, a to je offline backup. Tzv. cold copy, najčešće u obliku vanjskog medija koji čuči negdje u mraku i na sigurnom. Spaja se jedino prilikom same izrade backupa i 99 % vremena je ištekan. Osigurava nepromjenjivost podataka, bilo od slučajnih grešaka korisnika ili malicioznih akcija.
USB stick: skromni pamtiprut, nema najbolji €/GB omjer, ali jeftina početna cijena za manje kapacitete
Pohrana vs backup
Također, treba razlikovati pohranu od backupa. U više navrata se dešavalo da ljudi pod backup smatraju sve ono što drže u arhivi na vanjskom disku a da te iste podatke nemaju na glavnom računalu ili bilo gdje drugdje. I nerijetko se desi da taj vanjski disk nakon nekog vremena jednostavno prestane raditi ili čak padne na pod jednom previše i jedina instanca tih podatka u tom trenu postane nečitljiva. Ako se za primarnu pohranu ne koristi interni disk u računalu, već neka vanjska solucija, bilo da je riječ o eksternom disku ili recimo NAS-u, on postaje fokus oko kojega se formira backup, preferabilno koristeći spomenutu 3-2-1 strategiju. Kod NAS uređaja s dva ili više diskova često se koriste i razne RAID konfiguracije za redundanciju. Bilo da je riječ o jednostavnom RAID 1 mirroringu ili neka naprednija RAID 5 ili 6 konfiguracija koja ima mogućnost oporavka podataka kod kvara više od jednog diska, to je i dalje jedna instanca podataka unutar istog uređaja. Samim time, dupliciranje podataka na druge diskove unutar RAID polja ne možemo smatrati dodatnom backup kopijom jer osim što se nalaze unutar istog uređaja, sve eventualne greške prilikom korisnikovog rukovanja podacima se automatski dupliciraju pa nema zasebne kopije na koju se korisnik može pozvati. Npr. u slučaju da treba stariju verziju neke datoteke. Kao metoda redundancije, RAID je odlična stvar, osigurana integritet podataka protiv kvarova, ali je i dalje samo jedna od sugerirane 3 instance podataka.
Raspoloživi mediji
Odredili smo podatke koje želimo backupirati, okvirnu strategiju imamo, ostaje odučiti kakve bi medije i uređaje za pospremanje backupa bilo najbolje iskoristiti. To će uvelike ovisiti i o količini potrebnog prostora. Krenimo od očitih i najjednostavnijih, neki oblik vanjske pohrane kroz USB sučelje. Za manje količine podataka je i običan USB stick sasvim legitiman izbor. Tim više jer kapacitet skromnog pamtipruta danas zazire u teritorije i preko 1 TB tako da se dosta toga može pospremiti. Zbog malih fizičkih dimenzija ih je lako pospremiti (ali i izgubiti) ili uvijek imati pri ruci te imaju automatski imaju karakteristiku offline backupa. Najveći nedostatak je često brzina prijenosa, pogotovo kod jeftinijih modela koji koriste sporije komponente. Skuplje varijante donekle rješavaju taj problem, ali im je cijena zato znatno viša pa im €/GB omjer baš i nije povoljan. Nisu baš najstabilnija stvar za dugoročno čuvanje podataka u usporedbi s diskovima, ali zbog praktičnosti mogu biti prihvatljiva solucija za manje količine podataka. Tada i niže brzine nisu toliki hendikep, a općenito su vrlo praktični i ne zahtijevaju posebno održavanje.
HDD/SSD
Klasičan eksterni disk je na sceni već dugo vremena i u pravilu se nije posebno puno promijenio. To je i dalje standardni mehanički disk, često isti kao i za internu pohranu u računalima, samo je zapakiran u vanjsko kućište i spaja se preko USB sučelja. Karakterizira ga visoki kapacitet koji danas doseže i preko 30 TB i cijena po gigabajtu je zapravo jako povoljna, zapravo identična internim diskovima. Manje praktična solucija od USB sticka, pogotovo ako je riječ o 3.5“ disku, ali i dalje uživa cold storage benefite i brzine prijenosa su veće. Varijacija na temu su i DIY varijante korištenja internih 2.5“ ili 3.5 s USB kablovima ili još bolje internim ladicama u računalu. To omogućava i brzu zamjenu diskova koristeći isto sučelje za kreiranje više backup instanci. S mehaničarima doduše valja pripaziti na udarce, pogotovo ako se koriste interni diskovi bez kućišta jer samo jedan pad s visine može biti fatalan za disk. Malo noviji koncept je i korištenje eksternih SSD diskova. Prijenos podataka je vidno brži ako se koristi brza ladica i takvi diskovi su otporniji na udarce pošto nemaju pokretne dijelove. Cijena po gigabajtu je jako slična za SATA i NVMe diskove, ali znatno su skuplji u odnosu na mehaničare i podržavaju limitiranu količinu pisanja pa nisu baš idealna solucija za backup ako se podaci dosta mijenjaju. Također pohrana nije toliko stabilna kao kod mehaničkih diskova, pogotovo ako su isključeni dugo vremena. Primjena im je više za često kopiranje i prenošenje podataka gdje brzina igra ulogu i u NAS-u se češće koriste kao cache memorija, a ne primarni disk za pohranu. Dodatno, za razliku od mehaničkih diskova često ne daju rane znakove slabosti i kod kvarova obično samo naglo prestanu raditi bez prilike za spašavanje podataka.
2.5“ diskovi: klasični eksterni ili jeftino DIY rješenje sa SATA > USB kabelom. Stabilna pohrana, ali pripaziti na padove i fizičke udarce
Interna 3.5“ ladica: ako imate par diskova pri ruci koje više ne koristite, skroz izvedivo rješenje za više backup instanci zbog lake izmjene
Eksterna 3.5“ ladica: sličan princip kao i interna. USB, ali zahtjeva i dodatno napajanje i kućište je glomaznije u usporedbi sa 2.5“.
Cloud
Cloud rješenja su sve popularnija kao jedna od metoda za pohranu backupa. Za manje količine podataka su skroz prihvatljivo rješenje i automatski se računaju kao off-site backup. Ovisno o servisu, i po 20 GB prostora se može imati na raspolaganju za 0 novaca, kod nekih čak i više ako se odrađuju određeni zadaci na platformi ili šalju preporuke za dovođenje drugih korisnika. Za sve preko toga, naravno postoji i plaćena varijanta s više prostora koja će nekima možda biti interesantnija solucija od kupovine dediciranog hardvera za pohranu. No, problem sa spremanjem u cloudu je pitanje dostupnosti i vlasništva. Dajemo podatke u potpunu kontrolu trećim stranama i nemamo garanciju da će ti servisi zauvijek biti dostupni ili online baš kad nama bude trebalo (recimo prisjetimo se samo kako je MegaUpload nestao preko noći). Dodatno, za prijenose veće količine podataka brzina Internet veze također igra ulogu. Providera ima dosta i cijene su im generalno jako slične. Svakako može biti prihvatljiva solucija za jednu od instanci backupa, ali bilo bi dobro da zbog navedenih napomena ujedno nije i jedini backup.
Cloud: impresivne ponude prostora i dobra off-site opcija, no dodatni mjesečni trošak za veće pakete
Cijene pohrane po gigabajtu:
Mreža
Za kraj valja spomenuti i mrežne diskove kao čestu backup soluciju. Najčešće je u pitanju dedicirani NAS, ali postoje i improvizirana rješenja poput USB stickova ili vanjskih diskova priključenih u ruter ako ima USB utor. Tu je opet riječ o diskovima, a razlika je samo u načinu pristupa. Budući da se na te diskove pristupa putem mreže, dostupni su svim računalima u kućanstvu i može se više korisnika istovremeno služiti s njima. Glede pohrane, tehnološki tu zapravo nema ništa novoga jer se opet koriste mehanički diskovi ili flash memorije, ali ima malo više mogućnosti oko dodjela prava pristupa. Jedina dodatna stavka kod mrežnih uređaja je naravno i brzina mreže. Poželjno je da cijela infrastruktura podržava barem gigabitni ethernet za razumne brzine prijenosa.
NAS: naprednije rješenje a dodatnim mogućnostima. Osim diskova i dodatni trošak nabave samog uređaja
Diskovi neizbježni
Kao što smo već spomenuli, odabir medija za pohranu je danas manje raznovrstan. Generalno se sve svodi na SSD/HDD za originalnu pohranu i vanjske uređaje za backup koji opet koriste flash memorije i/ili klasične diskove. Trake su se držale kao neka alternativa dugo vremena i još uvijek se koriste u poslovnom okruženju za velike sustave zbog jeftinije cijene po gigabajtu i offline mogućnosti skladištenja. Nisu nikako praktične za kućne korisnike, zahtijevaju posebne uređaje, a brzina prijenosa im nije vrlina. Diskovi su dosegli impresivne kapacitete koji su dovoljni za većinu korisnika, puno su praktičniji i jako su stabilni što se tiče pohrane.
Konkretne backup metode
Strategiju smo savladali, znamo koji set podataka želimo imati u regularnim backupima, imamo generalnu ideju koje medije želimo koristi za pohranu. No, što je sa samom egzekucijom i kako točno krenuti?
Sam backup u osnovi nije neka nauka niti su potrebne posebne tehničke vještine da se on odradi u svojoj najosnovnijoj formi. Copy-Paste na vanjski drive ili drag and drop u cloud po izboru i cijela stvar je zapravo gotova jednom kad se podaci prebace. To je super za početak, no gdje stvari postanu malo kompleksnije kad treba taj backup ažurirati i držati u skladu s originalnim podacima i to još potencijalno na više strana. Čak i činjenica da treba odvojiti vremena, fizički pospajati stvari i odraditi backup je koji put ljudima dovoljno naporna da backup ne rade dovoljno redovno. Pogotovo ako još treba i čekati da se cijela stvar kopira, a podataka je puno. Postoje doduše alati koji dosta toga odrađuju automatski za korisnika pa je cijeli proces puno bezbolniji i jednostavniji jednom kad se postavi. Od sinkronizacijskih alata, jednostavnih skripti pa do kompletno automatiziranih rješenje za koje je potrebno ravno 0 manualnog inputa a još uključuje i višestruke backupe s verzioniranjem. Neke metode su više ili manje prikladnije ovisno o količini podataka u pitanju, ali nađe se ponešto za svakoga.
Cloud verzioniranje: korisna opcija u slučaju prepisivanja datoteka, svakako provjerite da li cloud servis koji planirate koristiti podržava takvu opciju
Keep it simple
Neki ljudi jednostavno nemaju puno bitnih datoteka i ne gomilaju podatke tako da bi njima i najosnovnije varijante za backup mogle biti sasvim dovoljne zbog svoje jednostavnosti i niske ulazne cijene za medije. Sve u rangu do 20ak gigabajta je danas zapravo trivijalno za pospremiti na vanjski disk ili USB stick i paralelno pospremiti u neku cloud varijantu. Google i slični mail provideri generalno imaju 15ak GB na driveu na raspolaganju, mada treba imati na umu da je taj prostor u slučaju Googlea dijeljen između mailova, slika i drivea. Tako da bi neki dedicirani cloud servis u tom slučaju bio bolji izbor, recimo MEGA s besplatnih početnih 20 GB. Kopija podataka na vanjsku pohranu, kopija na cloud i stvar je praktički gotova, 3 instance podataka su zadovoljene, uređaji su različiti i off-site kopija je također ostvarena kroz cloud soluciju. Nije nužno idealno, ali je bolje ni od čega i generalno košta jako malo ili ništa. Spomenuli smo da stickovi nisu baš najpouzdanije rješenje, a isto tako i cloud može imati problema. No u ovom slučaju jedna solucija pokriva drugu ako dođe do ispada tako da se opet može do backupa, to je i cijela poanta s više instanci. Od toga se dalje lako rade poboljšanja, npr. stick se uvijek može zamijeniti nekim vanjskim diskom za bolju pouzdanost. Svi koji nisu pobornici slanja podataka u oblake, a svejedno žele i neko off-site rješenje mogu napraviti dodatnu kopiju na vanjski medij i njega fizički pospremiti negdje drugdje.
Poluautomat
Kada stvari prerastu spomenute jednostavne scenarije ili je u startu riječ o nekoj većoj količini podataka za backup s više datoteka, nekakav oblik automatizacije značajno olakšava cijelu proceduru. Ručno prtljanje nad više terabajta podatka nije nikako praktično pa se korisno posegnuti i za nekim alatima. Ima svakakvih software rješenja za ovakve potrebe, često komercijalnih, ali mnogima promakne da i operativni sustav ima mehanizme koji mogu poslužiti toj svrsi: robocopy.exe kao dio Windowsa ili rsync u slučaju Linux distribucija ili macOS-a. Razlog zbog kojeg je robocopy toliko zapostavljen od općeg puka je sigurno činjenica da program nema grafičko sučelje i koristi se isključivo kroz naredbeni redak. No svejedno je izuzetno moćan alat s dosta opcija. No, prije nego svi pomisle kako im se sigurno ne bude dalo iskucavati komande za potrebe backupa, cijela stvar se lako može pretvoriti u .bat skriptu i svaki put jednostavno samo pokrenuti. Robocopy je jako efikasan kod kopiranja datoteka jer po defaultu automatski preskače datoteke koje su identične na izvoru i destinaciji. Uspoređuje metadatu datoteka (vrijeme modificiranja, ime i veličinu) pa jako efikasno prolazi kroz postojeće podatke i kopira samo one datoteke koje su se promijenile. Ako nema velikih promjena, skriptirani backup može biti odrađen jako brzo jer je jedini limit zapravo brzina pisanja novih podataka. Također, postoje i dodatni flagovi koji se mogu aktivirati da procedura automatski briše i datoteke s odredišta koje smo i na izvoru maknuli i time zapravo sinkronizira dvije strane što i nije nužno idealno ako pobrišemo stvari zabunom. Nije bez mana i treba biti pažljiv s upotrebom jer ne drži korisnika za ruku ako pogriješi u sintaksi pa je lako nepažnjom prepisati krivi disk ako se identifikatori za vanjski disk promijene i uključeno je brisanje na odredištu prilikom sinkronizacije. Nije skroz automatsko rješenje jer je i dalje potrebno spajanje vanjskih diskova za pohranu i ručno pokretanje skripte. Moguća je solidna automatizacija ako se podaci kopiraju na mrežni disk, a skripta automatski pokreće kroz task scheduler. No, ako je i igri NAS kao odredište mrežne pohrane, u tada postoje bolja i naprednija rješenja od ovoga.
Robocopy sintaksa:
Kako koristiti robocopy? U osnovi, komanda je zapravo vrlo jednostavna, dovoljno je navesti izvor, destinaciju i opcionalne flagove. Npr: želimo backupirati slike sa računala koje se nalaze na D: disku na eksterni disk (G:). Pritom koristimo i dodatni „/e“ flag koji će uključiti i sve poddirektorije.
robocopy.exe D:\Slike G:\Backup\Slike /e
I to je u osnovi to, kad dodamo novih slika na računalo i ponovno pokrenemo komandu, automatski će se kopirati samo nove i promijenjene datoteke i cijela stvar će trajati bitno kraće nego da sve kopiramo ispočetka. Komandu možemo natipkati kroz tekst editor i pospremiti s .bat ekstenzijom (recimo backup.bat) pa će nakon toga biti izvršiva dvoklikom. Pripaziti doduše kod spajanja vanjskih diskova, pogotovo ako ih je više istovremeno pa se oznake promijene, jer je lako kopirati na krivu destinaciju. Za ostale dodatne i naprednije opcije sugeriramo pogledati dokumentaciju komandom: robocopy.exe /?
Robocopy: moćan alat skriven daleko do pogleda u CMD-u
Cloud varijante
Po pitanju clouda, manje-više svi servisi imaju nekakvu varijantu desktop aplikacije za sinkronizaciju datoteka i većinom su podržane na svim operativnim sustavima. Sve funkcioniraju na istom principu, odaberu se datoteke i mape koje se žele sinkronizirati i sustav kreira duplikate na cloudu. To se može u svrhu backupa koristiti na dva načina. Upaliti aplikaciju kad smo spremni za izradu backupa i pustiti da se stvari sinkroniziraju. Time osiguravamo da se eventualne greške također ne dupliciraju, recimo ako si pregazimo neku datoteku pa da nam treba prijašnja verzija. U tom slučaju možemo ručno iz backupa povratit stariju verziju datoteke koja nam treba. Druga metoda je da se na cloud servisu aktivira verzioniranje datoteka ako je podržano. Tada aplikacija može biti aktivna cijelo vrijeme i sinkronizacija u tom slučaju odmah primjenjuje promjene, a drive na cloudu drži i starije verzije datoteka u slučaju da su nam potrebne. Te opcije malo variraju ovisno o servisu pa sugeriramo da ih proučite ako ih mislite koristiti da budete sigurni kako se ponašaju. Konkretno MEGA ima opciju za verzioniranje, čak i na besplatnoj varijanti i moguće je imati maksimalno 100 verzija iste datoteke. Treba imati na umu da i prijašnje verzije također zauzimaju prostor na cloudu tako da je ukupan potreban prostor za pohranu nešto i veći od lokalne veličine samih podataka na računalu. Sve to naravno nije bez svoje cijene, van besplatnih gabarita pohrane svi servisi imaju pakete koji se plaćaju. Cijene po gigabajtu jesu jeftinije od kupovine opreme za pohranu, ali je pretplata mjesečna tako da treba odvagnuti jesu li mogućnosti dovoljno atraktivne za cijenu i isplati li se na duge staze. Također svi imaju i neke dodatne popuste ako se plaća unaprijed za cijelu godinu pa cijena može biti i još niža. Cloud uz još jedan fizički backup može biti jako praktična opcija.
Cloud aplikacije: praktična solucija za hendlanje pohrane prema cloud servisima
NAS automatika
NAS je vjerojatno najprikladnija solucija za lokalni backup, pogotovo ako se koristi s nekim naprednim mogućnostima, a ne samo kao vanjski disk. Svi NAS sustavi imaju neki varijantu backup mehanizma, bilo nativno ili kroz dodatne aplikacije koje se mogu instalirati. Izbora je dovoljno da to može biti i zasebna tema tako da ćemo za primjer uzeti Synology koji je vjerojatno i najzastupljeniji među NAS korisnicima. Konkretno, na meti je Active Backup for Business koji standardno dolazi sa svim Synology uređajima i nudi neke interesantne opcije za uspostavljanje backupa. Primarno tu je automatizacija koja se uspostavlja instalacijom agent programa na računalo koje se želi backupirati koji dalje komunicira s ABB sustavom. Nakon toga se na NAS-u definiraju datoteke ili čak cijeli diskovi koji se žele uvrstiti u backup, frekvencija backupa i količina čuvanih backupa. Nakon toga cijela procedura backupa se odrađuje automatski u predefinirano vrijeme i korisnik zapravo ne mora poduzimati ništa. Stvar čak radi i ako je računalo u sleep modu. Ako je backup malo „masniji“, zgodno je postaviti termin tijekom noći kad računalo nije u aktivnoj upotrebi i mreža nije opterećena. NAS će automatski preko mreže probuditi računalo, odraditi backup i vratit ga nazad u sleep kad stvar bude gotova. Svaki put se radi zaseban backup tako da automatski imamo aktivno i verzioniranje datoteka koji seže koliko god verzija backupa odlučimo sačuvati. Moguće su i naprednije postavke čuvanja, recimo da radimo dnevne backupe i retencija backupa nam je 45 verzija, ali dodatno specificiramo čuvanje mjesečnih backupa kao i jedan godišnji. U slučaju oporavka datoteka, možemo povratiti verziju kojeg god dana u tekućem mjesecu ili zadnju verziju na kraju kojeg god mjeseca u tekućoj godini kao i jednu prošlogodišnju. Sve to zahtijeva prostora na diskovima, ali tu i uskače i deduplikacija. U osnovi osigurava da se isti podaci na disk ne zapisuju više puta pa ako nam se podaci ne mijenjaju previše, samo razlike nas koštaju dodatan prostor. Onih spomenutih 45 backupa tada neće zauzimati bitno više prostora od jednog.
Zar ima još?
Spomenuli smo backup cijelog diska, a to uključuje i sistemske diskove tako da je moguć i njihov oporavak. U slučaju nepopravljivih problema na OS-u ili kvara kompletnog diska, moguće je kroz ABB alate stvoriti bootabilni medij i na zamjenski disk učitati zadnji backup kompletnog sistema i dosta bezbolno vratiti računalo u pogon. Čak i nije loša ideja medij kreirati i preventivno ako nemate pri ruci dodatno računalo koje može pristupiti NAS-u. Spomenimo brzinski i neke sigurnosne aspekte, backup je poželjno uspostaviti s posebnim korisničkim profilom kojeg će koristiti samo agent aplikacija na računalu. Taj profil je jedini s pristupom backupima i jedino tome i ima pristup. Backupi po defaultu nisu dio shared prostora na NAS-u i to sprječava maliciozne promjene i razne ransomware napade da diraju i mijenjaju backupe. U tom slučaju podaci sigurni od ransomwarea za razliku od dupliciranja podataka na dijeljeni mrežni folder koji je stalno montiran. Oporavak je također vrlo jednostavan, osim cijelih diskova, moguće je izvlačiti i specifične verzije pojedinih datoteka. Jako efikasno i brzo ako su potrebne sitne intervencije.
Deduplikacija: sprječava dvostruko zapisivanje podataka na NAS i štedi prostor za pohranu
Dobitna kombinacija
Pristup backupu je zbog puno faktora dosta individualan i nema nekog univerzalnog rješenja koje će biti savršeno svima. Backup solucija i alata za realizaciju ima stvarno puno i ovo su samo neke od opcija na raspolaganju. Konačni odabir je i dalje na samom korisniku ovisno o tome koliko je prostora potrebno, ali i financijski prihvatljivo. NAS rješenja su nisu jeftina, ali ulazna točka i najjednostavnije ručne metode imaju jako nisku ili nikakvu početnu cijenu.
Ako već ne pratite sve karakteristike 3-2-1 strategije, svakako sugeriramo da imate barem nekakve backup varijante jer i to je beskonačno puta bolje ni od čega. Jer na kraju dana ljudi se po pitanju backupa dijele na dvije skupine. Oni koji rade backup i oni koji će raditi backup.
