U središtu velikog dijela suvremenog razvoja robotike nalazi se ROS (Robot Operating System), open-source softverski okvir koji je postao svojevrsni industrijski standard za razvoj robotskih aplikacija.
Što je zapravo ROS?
Unatoč nazivu, ROS nije klasični operativni sustav nego middleware — skup softverskih biblioteka, komunikacijskih alata i sučelja koji omogućuju programerima da razvijaju robotske aplikacije bez potrebe da svaki put iznova grade osnovnu infrastrukturu.
Robot je složen sustav koji kombinira aktuatorske sustave (motore, zglobove i mehanizme kretanja), senzore (kamere, LiDAR, GPS, taktilne i druge senzore), kontrolni softver koji upravlja ponašanjem robota (mozak).
ROS služi kao komunikacijski sloj koji povezuje sve te komponente i omogućuje njihovu koordinaciju.
Zahvaljujući tome razvoj robotike znatno se ubrzava jer se developeri mogu fokusirati na funkcionalnost umjesto na infrastrukturu.
Razvoj se često odvija i u simulacijskim okruženjima tzv. digitalnih blizanaca (digital twin), primjerice kroz alate poput Gazeba, što omogućuje testiranje algoritama bez skupog fizičkog hardvera.
Krajnji senozori s kojima ROS upravlja. Kamere i taktilne senzore, zglobovi i mehanizmi kretanja, prikupljanje podataka i ostalo. Izvor: https://www.directindustry.com/prod/automationware/product-192516-2394360.html
ROS2 i dolazak sigurnosti u robotiku
Prva generacija ROS-a razvijana je primarno za istraživačku zajednicu gdje sigurnost nije bila ključni prioritet. Komunikacija između komponenti često nije bila kriptirana, a autentikacija je bila minimalna.
Zbog širenja robotike u komercijalne i sigurnosno osjetljive primjene razvijen je ROS2.
On koristi DDS (Data Distribution Service), middleware koji podržava autentikaciju komunikacijskih čvorova, enkripciju poruka i kontrolu pristupa sustavu.
Važno je naglasiti da DDS omogućuje sigurnosne mehanizme, ali sigurnost nije automatska već ovisi o konfiguraciji, implementaciji i sigurnosnim praksama developera.
ROS2 također podržava microROS, varijantu sustava namijenjenu mikrokontrolerima i embedded uređajima, čime robotika sve više ulazi u IoT ekosustav.
DDS sloj koji između ostalog u ROS2 uvodi DDS sigurnosne mehanizme - autentikaciju, enkripciju i kontrolu pristupa. Izvor: https://www.researchgate.net/figure/Simulation-of-NAO-Misuse-case-in-V-REP_fig9_335382592
Primjer nakon ugrađivanja malicioznog paketa u autonomna vozila gdje su mogući različiti napadi - od navođenja vozila da vozi u krugovima, sudaranje u znak za STOP te nepotrebna zaustavljanja. Izvor: https://arxiv.org/html/2511.00140v1
Roboti kao cyber-physical sigurnosni izazov
Roboti se ponekad opisuju kao „IoT uređaji s aktuatorima“. Drugim riječima, kompromitacija robotskog sustava može imati izravne fizičke posljedice.
Primjeri potencijalnih scenarija uključuju manipulaciju industrijskim robotima u proizvodnim pogonima, kompromitiranje autonomnih vozila ili dronova, industrijsku špijunažu putem robotskih senzora, korištenje robota kao ulazne točke za napad na mrežu.
Sigurnosni istraživači već su demonstrirali proof-of-concept napade na robotske sustave, uključujući manipulaciju komunikacijom, spoofing senzora i preuzimanje kontrole nad robotskim platformama (https://arxiv.org/abs/2511.00140).
Geopolitika i percepcija „kineskih robota“
Brzi napredak kineskih proizvođača robotike posljednjih godina izaziva i tehnološki interes i sigurnosne rasprave. Kina je postala jedan od najvećih proizvođača industrijskih i servisnih robota, a njihova konkurentnost cijenom i brzinom razvoja dodatno ubrzava globalno tržište.
Istodobno, sigurnosni istraživači pronašli su određene ranjivosti u nekim komercijalnim robotskim platformama, uključujući potencijalne backdoor funkcionalnosti ili probleme s enkripcijom i Bluetooth komunikacijom. Proizvođači takve incidente obično pripisuju razvojnim propustima, no oni potiču rasprave o sigurnosti robotskog supply chaina i transparentnosti razvoja (https://www.axios.com/2025/04/01/threat-spotlight-backdoor-in-chinese-robots-future-of-cybersecurity, https://www.helpnetsecurity.com/2025/10/16/unitree-g1-humanoid-robot-vulnerability/).
Primjeri ugrađivanja malicioznog paketa pomoću ranjivosti dobavnog lanca. Napadač se ugrađuje u proces izrade softverskih biblioteka i kasnije se direktno ugrađuje u operativno sustav – ROS Izvor: https://www.researchgate.net/figure/Build-pipeline-for-a-malicious-SROS-2-Debian-package-at-a-thirdparty-distributor_fig1_397231318
Botneti „na nogama“ i nove prijetnje
Kako roboti postaju sve umreženiji, stručnjaci upozoravaju na mogućnost stvaranja botnet mreža robotskih uređaja. Takvi sustavi mogli bi kombinirati klasične cyber napade s fizičkom prisutnošću robota u prostoru (https://www.theregister.com/2025/12/09/humanoid_robot_security/).
Iako su takvi scenariji zasad više teorijski nego masovno prisutni, istraživanja pokazuju da je kompromitacija robotskih sustava tehnički izvediva, osobito ako se zanemaruju osnovne sigurnosne prakse.
Sigurnost robotskih sustava
Sigurnost robotike danas se sve više tretira kao sastavni dio razvoja, a ne kao dodatak.
Standardne mjere uključuju: tehničke kontrole i organizacijske mjere.
U tehničke kontrole ubrajamo enkripciju komunikacije, autentikaciju uređaja i aplikacija, secure boot i sigurnosne nadogradnje firmwarea te segmentaciju mreže i nadzor prometa.
Organizacijske mjere uključuju sigurni razvoj softvera (secure SDLC), kontrolu dobavnog lanca softvera i hardvera, penetracijska testiranja i sigurnosne audite, i kontinuiranu edukaciju razvojnih timova.
U tom kontekstu ROS nije nesiguran sustav, ali zahtijeva discipliniranu primjenu sigurnosnih praksi, kao i svaki drugi IT sustav.
Robotika ulazi u fazu masovne primjene, a sigurnost postaje jedan od ključnih faktora njezina daljnjeg razvoja.
ROS i slične platforme omogućile su brz tehnološki napredak, ali sigurnosni standardi tek sustižu taj tempo.
Sigurnost robota je još jedan inženjerski izazov koji će postajati sve važniji kako roboti postaju dio svakodnevice.
Humanoidi dolaze, ali tko onda odlazi?
Humanoidni roboti, dizajnirani da oponašaju ljudski oblik i pokrete, ubrzano napuštaju istraživačke labose i ulaze u tvornice, skladišta, pa čak i domove. Kako svojim oblikom postaju sve sličniji čovjeku, sve manje ćemo ih primjećivati kao neobične pojave i počet će njihova integracija u društvo.
