Kada kupujemo TV, zvuk većini ipak nije na prvom mjestu. Želimo dobru sliku i atraktivne pametne feature koji nam otvaraju pristup dodatnim aplikacijama kao i zabavi. Današnji mainstream televizori jesu veliki sa preko 50-inčnim dijagonalama, no zahtjevi modernih kupaca natjerali su proizvođače da ih učine što tanjima i sa što manjim rubovima. Dok nam se dizajn sviđa, maleni prostor apsolutno je minus kada govorimo o zvuku.
Mnogi televizori imaju zvučnike sa stražnje strane te se oslanjaju na zid kako bi odbili zvuk prema gledatelju. Neki imaju zvučnike i na dnu uperene prema stalku. Ovdje se našla nova prilika za bolji audio: Staviti nešto ispod televizora sa zvučnicima direktno uperenim prema publici.
Soundbarova na tržištu ima pregršt te smatramo kako trebate ići u korak s televizorom koji kupujete ili imate već doma. Soundbarovi su često dizajnirani kako bi stali pod određene dimenzije televizora, a kako ćete vidjeti u testu, mogu postati poprilično dugački. Njihov dizajn ponovno onemogućuje atraktivan prikaz dubokih tonova pa ih većina u našem testu dolazi i sa subwooferom, većim dubokotoncem čiji je jedini zadatak pojačati efekt dubokih tonova kako biste dobili onaj pravi efekt odlaska u kino.
Što se na tržištu nudi od popularnih brendova u cjenovnoj kategoriji od 1.000 do 3.000 kuna, svakako pročitajte u nastavku.
Tehnologija: Više zvuka s manje zvučnika
Soundbarovi su relativno nov pojam kada pričamo o ozvučenju te tek trebaju postati dio naših domova.
Soundbarovi se u današnjem stilu pojavljuju oko 1998. Godine kako bi zamijenili audio setup kućnog kina. Glavni cilj im je, naravno, ušteda prostora, ali i pokušaj da se kupcima ponudi audio doživljaj više kvalitete bez ekstremno visokih cijena po kojima su solidni audio sustavi poznati. Pogledajmo tako što sve dolazi u jednom soundbaru te kakve to tehnologije implementiraju kako bi korisnicima pružili kvalitetno iskustvo gledanja filmova.
Naime, teško ćete potrošiti toliko novaca na televizor koliko možete potrošiti na ozvučenje za sam sadržaj koji na njemu gledate. Napredni audio sustavi koji se implementiraju i miksaju u filmove žele vam dočarati prostor kako biste se što jasnije udubili u akciju. No, kako bi mogli uistinu reproducirati prostornost zvuka, jedini pravi način je da se doslovno okružite zvučnicima. Barem tri sprijeda, barem dva straga, a to je samo zvuk u dvije dimenzije. Za prostorni efekt trebat će i zvučnika koji su u vas usmjereni s povišene pozicije.
Ovdje dolazite do objašnjenja koliko “kanala” neki audio sustav ima, to jest koliko odvojenih izvora zvuka se šalje na različite zvučnike u prostoru kako bi se dobila punija slika okoline u nekom filmu, poput prolaska automobila ili prelijetanja helikoptera. No, priča tu nije gotova jer, kako i u kinu, za pravo uživanje u akcijskom filmu i za dobivanje one napetosti potrebno je da vaš sustav ima mogućnost reprodukcije dubokog tutnjanja prije ili neposredno nakon velike eksplozije.
Za to će vam trebati i solidan subwoofer na odvojenom kanalu. Na sve to, naravno, trebate i pojačala i ostale detalje za dobivanje vrhunskog audio iskustva pa ste već lagano u desecima tisuća kuna audio opreme. Lagano je vidjeti zašto ovakvi sustavi nisu u svakoj dnevnoj sobi, no njihova cijena s godinama, realno, nije nešto padala, već su im se dodavale nove moderne mogućnosti.
Donedavno, televizori su bili nešto masivnije građe, prije implementacije LED pozadinskog osvjetljenja, a pogotovo prije LCD tehnologije. Za dobru audio reprodukciju jednostavno vam je potreban prostor iza samog zvučnika kojeg se moglo naći na starijim televizorima. No, televizori su postajali sve tanji kako tehnologija napreduje, na veliku radost kupaca kojima televizor realno nikada nije dovoljno tanak. Dodajmo tome i želju kupaca da se rubovi oko ekrana u potpunosti eliminiraju i ostali ste bez prostora za stavljanje zvučnika.
Jedina opcija proizvođačima je stavljanje zvučnika na stražnju stranu televizora, a u tom slučaju se računa da je televizor blizu zida kako bi se zvuk mogao odbiti prema gledateljima. Ovom implementacijom se gubi ogromna količina detalja u zvuku, te on postaje mutniji i ostaje bez jasne separacije tonova. Alternativno, neki zvučnike stavljaju na dno televizora prema stalku, no efekt je više-manje jednak.
Sve popularniji OLED televizori još su tanji te u premium segmentu zvuk mogu proizvoditi i vibracijom samog ekrana, no riječ je praktički o mono iskustvu kada pričamo o zvuku. Upravo su ovdje veliku eksploziju u popularnosti vidjeli soundbarovi. Kupcima se dopala činjenica da nisu vezani za ono što dobiju s televizorom u smislu audio kvalitete, već lagano mogu nadograditi svoje iskustvo.
Soundbar je također odvojen od samog televizora te može biti postavljen ispred televizora između postolja, a može se i lagano montirati ispod TV-a ako je televizor na zidu. Možete ga i ostaviti negdje gdje je manje upadljiv, no jedino je bitno da se nalazi ispred gledatelja TV-a kako bi se zadržala usmjerenost zvuka. Napredniji sustavi imaju dodatne uvjete, s kojima ćemo se, naravno, dodatno pozabaviti.
Dakle, ukratko rečeno, soundbarovi zamjenjuju kompleksne setupe koje smo spomenuli na početku, uz maksimalnu moguću uštedu prostora kako bi se bogato audio iskustvo moglo približiti većoj publici. Naravno, ušteda je i novčana, s obzirom na to da cijene soundbarova počinju s vrlo prihvatljivim iznosima, no kada pričamo o iskustvu, definitivno ćete osjetiti da dobivate onoliko koliko i platite. Soundbarovi su po samoj definiciji zvučnici izduženi po širini kako bi se mogli smjestiti idealno odmah ispod televizora kako bi korisnicima pružili fokusirano audio iskustvo.
Krenimo tako od osnova, odnosno konektora straga. Tu ćete osim, naravno, napajanja koje dolazi u obje verzije: dodatne AC/DC kutije izvana ili direktnog AC dvopinskog kabla pa se struja pretvara unutar samog soundbara. Uz napajanje, gotovo svaki soundbar dolazi s digitalnim optičkim utorom za primanje audiosignala. Tehnologija radi kako i zvuči, na izlaznom utoru, u našem slučaju, televizoru, crvena LED-ica titra visokom brzinom i tako emitira signal.
Korištenjem optičkog vlakna tu svjetlost možete prenijeti do drugog uređaja koji onda čita svjetlosno titranje i pretvara ga u digitalni signal. Prednost ovakvog pristupa je vrlo čisti prijenos signala na kojega ne utječu gotovo nikakve smetnje koje blizina elektronike može uzrokovati, a istovremeno je sama nit vrlo tanka te ju je lagano prikriti.
Nedostatak je što televizor i soundbar nemaju napredne funkcije interakcije te se ne prepoznaju pa svaki morate kontrolirati odvojeno s dva daljinska upravljača. Drugi utor koji ćete najvjerojatnije susreti je svakako HDMI (ARC). ARC jednostavno predstavlja Audio Return Channel te omogućuje jednostavnu komunikaciju između eksternog audio sustava i televizije. Osim što će se soundbar “buditi” kada upalite televiziju, daljinskim upravljačem televizora možete lagano kontrolirati glasnoću soundbara, dok ćete za kontrolu naprednijih postavki ipak morati posegnuti za daljinskim od samog soundbara.
Ovo su glavni utori za moderne audio sustave. No, tu se mogu naći još standardni USB utori za servis uređaja, a ponekad i direktnu reprodukciju glazbe s USB-a. Zatim, imamo klasični AUX utor za žično analogno povezivanje uređaja, kao i sličan utor za povezivanje sekundarnih eksternih zvučnika žicom, no oni značajno ovise o samom soundbar sustavu kojega kupujete te su ovakve funkcije većinom bežične na modernim sustavima. Kada smo već kod povezivosti, ovisno, naravno, o cjenovnom rangu dobiti ćete i wireless mogućnosti.
Mi smo testirali soundbarove u po nama mainstream segmentu za lokalno tržište u cijeni od 1000 do 3000 kuna, te su svi došli sa subwooferima koji se povezuju bežično čim se sustav upali bez ikakve dodatne interakcije korisnika. Neki ističu vezu na 5 GHz frekvenciji, tako da ne bi trebalo biti niti problema s nekim kašnjenjima signala. Uz to, svi soundbarovi na testu imali su i Bluetooth povezivost te se s njima lagano direktno spojiti primjerice mobitelom, ali i drugim Bluetooth uređajima te tako puštati glazbu, no imajte na umu da će Bluetooth kasniti te nije idealan za multimedijski sadržaj.
Na žalost, unutar ovog cjenovnog ranga sustavi nemaju WiFi mogućnosti, no one su svakako prisutne kod skupljih modela, koji tada često ne trebaju niti biti fizički povezani sa samim televizorom. Uz povezivost, još jedan fizički detalj svakako je vizualno obavještavanje korisnika o postavkama koje mijenja pomoću daljinskog upravljača. Neki proizvođači stavljaju malene jednobojne zaslone ispod rešetki ili tkanine zvučnika koji rade samo kada prčkate po postavkama. Alternativno, drugi istu stvar postižu s nekoliko LED lampica na samom uređaju.
Zvučnici i kanali
Prijeđimo tako i na sam zvuk. Kada pričamo o zvučnicima, lagano ih je podijeliti u nekoliko jasnih kategorija. Imamo visokotonce, iliti tweetere, koji su manjih dimenzija te su fokusirani na reprodukciju visokih frekvencija. Idealni su i za reprodukciju jasnih razgovora u filmovima i emisijama te su dobrodošao dodatak svakom soundbaru. Zatim imamo mid-range drivere koji pobunjuju ostale (srednje) frekvencije, no mučit će se s dubokim, kao i visokim tonovima.
Tu imamo i full-range drivere koji mogu reproducirati širi spektar frekvencija. Na kraju, tu su i dubokotonci ili subwooferi. Zvuku dodaju dubinu te ga značajno obogaćuju u svim sadržajima koje puštate preko soundbara, a s pouzdanjem možemo reći da soundbarima daju apsolutno značajnu vrijednost. Ako soundbar sustav dolazi bez dubokotonca, često će biti fizički veći kako bi s integriranim zvučnicima mogao reproducirati i te dublje tonove. Naravno, iako imate dubokotonac, u našem cjenovnom razredu nismo na testu imali model koji se mogao uistinu spustiti do onih najdubljih frekvencija koje su omiljene kod snimanja akcijskih filmova današnjice, te dok ćete svakako čuti tutnjanje, tek skuplji modeli mogu pogoditi i onaj fizički osjećaj kino dvorane.
Osim tipa zvučnika koji soundbar sustav koristi, druga, možda i bitnija, stvar svakako su kanali koje zvučnik može reproducirati. Jedan kanal poznato se naziva i mono, dok je dvokanalni sustav standardni stereo sustav. Dok na testu imamo povoljnije modele s dvokanalnim soundbarovima, struka će vas savjetovati da apsolutno pokušate naći budžet za barem trokanalni sustav, ne uključujući dubokotonac, kako biste uistinu dobili bolje audio iskustvo od standardnog televizora.
Kada govorimo o stereo sustavu, to su često lijevi i desni kanal, sa zvučnicima pozicioniranim s lijeve i desne strane korisnika, koji daju osnovnu prostranost zvuku. No, generalno je teže točno odrediti iz kojeg smjera zvuk dolazi, već imate općenitiji osjećaj smjera. Treći kanal najčešće dolazi u obliku dodatnog zvučnika, najčešće tweetera, u sredinu soundbara. On će imati pojačane frekvencije razgovora te će sve razgovore, od filmova, preko emisija pa do glazbe pojačati kako biste daleko bolje čuli ljudski govor. Nakon tri kanala, sljedeći je 5-kanalni sustav.
On ima, pak, dodatne zvučnike na rubovima soundbara te je ideja da budu usmjereni prema zidovima sobe od kojih će se zvuk zatim odbijati prema vama, dodatno povećavajući osjećaj preciznog pozicioniranja izvora nekog zvuka u filmu. Svi ovi sustavi dolaze s jednostavnim oznakama, primjerice 2.1, 3.1 te 5.1, gdje broj nakon točke označava broj dubokotonaca. Dubokotonci generalno ne služe za usmjeravanje zvuka, nego cijeli prostor ispunjavaju zvukom.
Nova dimenzija zvuka
Jedna od novijih tehnologija predstavljena je od strane Dolbyja pod nazivom Atmos. Naravno, dolazi i pod drugim standardnima, poput DTS: X-a. Riječ je o dodatnim zvučnicima ugrađenim u soundbar koji su usmjereni prema stropu prostorije te zamjenjuju zvučnike koje bi generalno montirali bliže stropu. Tako do izražaja dolaze zvukovi poput prelijetanja, primjerice, helikoptera. Ovakvi sustavi, osim, naravno, brendiranog standarda imaju i oznake kanala poput 5.1.4, gdje zadnji broj predstavlja broj kanala usmjeren prema stropu.
Na žalost, ove nove tehnologije još nisu došle do cjenovnog ranga koji smo mi testirali, iako neki soundbarovi nose DTS: X (Virtual) oznaku. Iako nemaju potrebne zvučnike, primaju surround signal te “daju sve od sebe” da ga reproduciraju, iako, naravno, krajnji rezultat neće biti zapanjujući, kao kada na HD projektoru piše da podržava 4K signal.
Za kraj, napomenimo kako u višim cjenovnim rangovima često imate sustave koji uz soundbar i dubokotonac donose i dodatna dva odvojena zvučnika. Oni se dodaju kako biste ih montirali iza sebe i tako dobili istinski surround, jer odbijanje zvuka o zidove ipak ide samo do određene granice kada pričamo o kvaliteti i užitku slušanja.
Metodologija
Sve soundbarove smo testirali povezane na Philipsov OLED805 TV te smo koristili digitalni optički utor za prijenos signala pošto njega podržavaju svi soundbarovi, dok HDMI nedostaje na jednoj Samsungovoj ponudi. Glazba je testirana na “standardnom” načinu rada, dok smo za filmove zapravo odabrali specifičan način rada soundbara, ako ga je on podržavao. Kod gledanja ostalog, u našem slučaju YouTube sadržaja, koristili smo ponovno standardan način rada. Ovo spominjemo radi ocjene, jer na razgovor odlazi 20% ukupnih bodova.
Tu mislimo na standardno gledanje televizije kao i YouTube videe, koji često imaju osnovni audio setup. Zatim, za gledanje filmova soundbar dobiva 25% ocjene te je i glavni razlog zašto bi netko kupio dodatni sustav koji često ima značajnu cijenu. Gledao se broj kanala, kao i čistoća zvuka, bilo da koristite tihe ili vrlo glasne postavke. Nakon filmova, dolazimo do glazbe.
Kada već dajete tisuće kuna, bio bi red da možete poslušati i glazbu na novom audio sustavu. Glazba također odnosi 25% bodova. Na kraju imamo povezivost s 15% te dizajn s također 15% jer ipak želimo nešto što izgleda moderno i lagano se spaja.
