„Sve je počelo od toga kada sam prije nešto više od dvije godine uočio kako ne postoji muška torba koja može zaprimiti sve gadgete koje dnevno nosim sa sobom – tablet, u to vrijeme i dva mobitela, pa onda i ključeve, itd. Jednog dana sam tako odložio tablet na krov automobila i zaboravio ga uzeti dok sam spremao djecu u auto. Došao sam na ideju kako bi trebalo razviti torbu koja bi mogla zadovoljiti potrebu skladištenje tih predmeta koje stalno nosim sa sobom. Zajedno sa suprugom Izvorkom Jurić, međunarodno nagrađivanom dizajnericom, okupio sam tim koji je radio na razvoju. Tako je nastala Baggizmo torba, dizajnirana za svakodnevno nošenje osobnih mobilnih elektroničkih uređaja i sitnih predmeta.
Stotinu inačica, jedan proizvod
Prilikom izrade nismo razmišljali o torbi u koju bi stale sve stvari koje želimo, nego smo razmišljali o naprednijem, funkcionalnom načinu nošenja stvari koji bi ujedno zadovoljio i naše estetske kriterije. Osim navedenog, jedan od osnovnih zahtjeva bila je i postavljena navika nošenja torbe. Željeli smo napraviti proizvod koji je moguće nositi na odjeću, ali i ispod jakne, sakoa poslovnog odijela ili slično, koji je moguće nositi bez obzira na godišnja doba ili priliku te koji nije potrebno skidati i odlagati sa strane, jer takve navike nisu baš svojstvene muškarcima. Sam razvoj trajao je nekih deset mjeseci, iako je planirano šest mjeseci, i u tom periodu napravljen je čitav niz prototipova, izmjena i poboljšanja, sve dok nismo došli do prototipa s kojim smo bili zadovoljni. Razvoj proizvoda radili smo u suradnji s fantastičnim mladim dizajnericama iz dizajn kolektiva Manufakturist.“, prepričava nam Jurić razvoj Baggizmo torbe. Baggizmo torba je, dakle, po originalnoj zamisli trebala biti torba s ugrađenom tehnologijom, ali tijekom razvoja se pokazalo da su početne ideje financijski prezahtjevne pa torba ima tek integrirani NFC čip.
Cijelo to vrijeme Jurić je bio stalno zaposlen u IT firmi. Tijekom razvoja torbe, tijekom kampanje na Kickstarteru i tijekom isporuke proizvoda. Gurao je Baggizmo paralelno sa svakodnevnim poslom. Malo ljudi bi moglo izdržati tako jak tempo. Osnivač Baggizma ističe kako mu je u svemu tome pomogla dobra optimizacija vremena: „Nije baš zdravo za preporučiti, niti se time hvaliti, ali spavam prilično malo, manje od 5 sati dnevno. Računam s tim da imam četiri sata dnevno više vremena nego većina ljudi, koji se ne bave svojim projektima. Sad kad to zbrojimo kroz godinu dana, s brojem radnih sati koje ja imam – mogu napraviti tri projekta, ne jedan. Optimizacija vremena jedan je od financijskih aspekata. Kad nemaš novca, onda optimiziraš vrijeme da ne gubiš novac.“
Unatoč tome što je uspješno žonglirao između „pravog“ i hobi posla, u jednom trenutku odlučio je dati otkaz. Jednostavno, uvidio je mnogo veći potencijal u Baggizmu. „Dosta dugo sam se dvoumio, znao sam da to hoću, ali u moru tog novog svijeta vi zapravo ne raspolažete sa svim informacijama. I onda od raznih edukacija do raznih volontiranja, čovjek skupi neko iskustvo. Na kraju tu dođu godine i odlučim se. U jednom trenu sam dobio dovoljan drive da se idem baviti nečim što me veseli dok ne umrem.“ kaže voditelj Baggizma. Odluku nije požalio. Cijela priča oko Baggizma počela je eksponencijalno rasti nakon njegova otkaza, smatra Jurić. U dvije godine narasli su s jednog na četiri zaposlenika te trenutno surađuju s 35 vanjskih suradnika. I razvili su još jedan proizvod. Sredinom srpnja 2015. za Baggizmo, torbu za gadgete namijenjenu primarno muškarcima, skupili su 44.120 dolara od 443 backera na Kickstarteru, a u isto vrijeme ove godine skupili su 39.303 dolara od 423 backera za pametni novčanik Baggizmo Wiseward, od čega je čak 400 narudžbi prvih primjeraka novčanika.
Od nula kuna do masovne proizvodnje
U vrijeme prve kampanje za torbu vladala je zlatna groznica crowdfundinga, a Juriću se osim toga iznimno svidio koncept crowdfundinga. Dotad je bilo uobičajeno da se za proizvodnju ovakvog tipa proizvoda podigne kredit. S tim novcem bi se zaposlili ljudi za razvoj, platila tvornica za proizvodnju te unajmio hangar za skladištenje. I tek na kraju, s onim što je ostalo, pokušali bi se privući kupci. Crowdfunding je taj proces izvrnuo naopačke. Da, potrebno je razviti barem mali prototip, ali u principu, prvi korak je plasiranje na tržište te privlačenje kupaca. Ako kupci pokažu dovoljan interes, proizvod kreće u proizvodnju. S druge strane, ako kupci ne pokažu zanimanje, ionako ga nema smisla raditi. Zato u Baggizmu smatraju da se radi o uvjerljivo najpametnijem načinu testiranja samog proizvoda i dolaska do novca.
Naravno, da je tako lako doći do novca na crowdfunding platformama, ne bi postojale neuspješne kampanje i ne bi se pisali vodiči za uspjeh (jedan od njih možete pročitati u časopisu Vidi, broj 255). Glavni savjet Jurića u tom pogledu je da ne štedite na prezentaciji: „Trebate dobrog fotografa, dobar video, dobar tekst, dobru Web stranicu i dobar server.“ Kad je radio kampanju za torbu, većinu novaca potrošio je na razvoj samog prototipa pa je morao naći način kako da, unatoč nedostatku financija, pridobije vrhunske ljude za rad na kampanji. Kako mu je to pošlo za rukom? Osnivač Baggizma otkrio nam je da temeljio kampanju na uspjehu. „Bilo je: kokoš ili jaje. Ili dobar partner i dobra fotografija ili loša fotografija s potencijalom da projekt možda uspije. I onda sam ja rekao: ‘OK, ajmo uzeti najbolje ljude na tržištu. Najbolje dohvatljive i najbolje koji žele raditi s nama.’ I ta cijela priča koju ja sad dijelim je zapravo mogućnost da smo mi uistinu ostvarili suradnju s odličnim ljudima i oni su napravili odličan posao, koji su drugi prepoznali. Na taj način je moj dio posla puno jednostavniji za mene, a šansa za uspjeh bila je veća.“ rekao je osnivač Baggizma. Zbog dugogodišnje poslovne suradnje s Izvorkom, kao dizajnericom, vanjski suradnici su Baggizmu omogućili povoljnije cijene usluga.
Završetak kampanje, početak firme
Od razvoja proizvoda do Kickstartera prošla je godina dana, no Baggizmovce je tek čekao pravi posao. Masovna proizvodnja torbi, širenje distribucije, širenje poslovanja, traženje dodatnih investicija. Kad je imao prototip, prisjeća se Jurić, bio je na pet sastanaka, u vrlo ozbiljnim firmama, i sve su ga odbile. Proizvodnja fizičkog proizvoda, pogotovo prototipa, je vrlo skupa. Primjerice, proizvodnja jedne torbe na seriju od tisuću torbi daleko je jeftinija od proizvodnje jedne torbe na seriju od jednog komada. Tvornice takve zahtjeve ne prihvaćaju olako. S druge strane, većina tvrtki jednostavno je zakasnila reagirati na tržište. Rezultat je da tvornice propadaju jer ili nemaju dovoljno velikih naružbi da opravdaju troškove i/ili ne mogu prodati proizvedenu robu. Postaju same sebi svrhom umjesto da se prilagode tržištu. Srećom, nakon određenog perioda ipak su uspjeli naći firmu koja je odlučila prihvatiti taj kratkoročni rizik i potrošiti vlastite resurse kako bi kasnije potencijalno imala dugoročne benefite. I dan danas s njom surađuju. Usporedno traže još jednog partnera gdje bi mogli proizvesti veću količinu, a u međuvremenu su uzeli ESIF zajam od 50 tisuća eura preko HAMAG-BICRO agencije kako bi sami kupili strojeve za pojeftinjenje i optimizaciju proizvodnje.
Veće ambicije zahtijevaju više resursa pa i po cijenu odricanja kontrole u upravljanju firmom. Kredit i investitori prije dvije godine nisu bili u planu, no sad se o njima ozbiljno razmišlja. Voditelj Baggizma kaže da trenutno traže investiciju od 600 tisuća dolara na evaluaciju od 3 milijuna dolara. Sa sjedištem tvrtke u SAD-u (Dover, Delaware), smatra da ciljani iznos nije nemoguće ostvariti, pogotovo ako se traži skupina investitora: „600 tisuća dolara investicije u Americi je prilično standardna stvar. Ona se ne dobiva od samo jednog investitora, nego se nađe njih četiri, pet, šest koji onda stave u komadu.“ govori Jurić. Zanimljivo je da ne planiraju tražiti investiciju u Silicijskoj dolini jer misle da im je zasad evaluacija firme premala za to tržište. Investitori u Palo Altou, tvrdi osnivač Baggizma, ulažu samo u „unicorne“, startupe s evaluacijom od 100 milijuna dolara naviše. Zbog potrage za investitorima Jurić je dao otkaz jer kaže da „nitko neće investirati novac u projekt u kojeg ni vi sami ne vjerujete. Vi morate toliko vjerovati da ste njemu posvećeni ful, sto posto.“
Što se tiče povlačenja novaca iz fondova Europske unije te raznih Vladinih programa za financiranje, Jurić nema ništa protiv sve dok se u dokumentaciji ne nameću suludi birokratski zahtjevi poput toga koliko će proizvod biti širok i/ili u kojim će sve bojama biti dostupan. Upravo čekaju rezultate natječaja za Inovacije novoosnovanih MSP, koji nude do 90% bespovratnih sredstava. U budućnosti se misle prijaviti i za program potpore inovatorima Grada Zagreba.
Osnivač Baggizma se predomislio oko kredita i investitora ponajviše radi dva razloga: marketinga i proizvodnje. Naime, on čvrsto vjeruje kako bi imali bolju prodaju i uspješniju kampanju da imaju više novaca za oglašavanje. Čak i oglašavanje na Facebooku traži sustavno ulaganje sredstava kako bi se dobio dobar povrat. Nadalje, trenutno mogu proizvoditi samo malu seriju torbi i pametnih novčanika, što koči kompaniju da bude profitabilnija.
Digitalna prodaja analognih gadgeta
Trenutno se proizvodi 50-100 torbi tjedno. Poznate maloprodajne trgovine poput Brookstonea, s druge strane, žele naručiti 1800 komada torbi. S time da isplata od prodaje ide naravno s odgodom od 90 dana. „Za nas je to investicija od 120 tisuća dolara, koje moramo imati prvi dan, čekati da se torbe proizvedu te da se isporuče. Nakon toga, oni tih 1800 komada stave na policu, prodaju ih, a mi nakon godinu i pol dana dobijemo investiciju nazad. Kakav god kredit da dignemo, moramo platiti kamatu koja će pojesti zaradu.“ objašnjava Jurić.
Maloprodaja u fizičkim trgovinama zato je još nedosanjani san, no iz Baggizma se snalaze drugim metodama. Prodaju torbu direktno na Amazonu i sličnim online trgovinama. Zatim, rade flash saleove (kuponsku prodaju) na društvenim mrežama, gdje ne režu cijenu, ali omogućuju dodatne pogodnosti poput produžene garancije ili jeftinije isporuke. Ipak, najbolje stoje s pre-order prodajom prema partnerima. Partner trgovina naruči, recimo, 50 komada torbe s lagera te ih plati unaprijed. Negativna strana tog tipa prodaje, priznaje Jurić, je što partneri žele prodavati proizvod po istoj cijeni s visokom maržom – od 25% do čak 55% – pa dogovaraju nižu ukupnu cijenu pre-ordera.
Pametni čuvar novčanika
Godinu dana nakon lansiranja Kickstarter kampanje za torbu, Juriću se javila ideja za novčanik. Voditelj Baggizma kaže da je torbu napravio za sebe, a novčanik više radi razvoja vlastite tehnologije: „Mi želimo razviti, ne nužno patentirati, intelektualno vlasništvo unutar tvrtke, što će biti ključne vrijednosti i naša jedinstvena ponuda na tržištu, po čemu ćemo se razlikovati od konkurencije. I drugi imaju novčanike, pa u čemu je vaša stvar drugačija? E po tom što smo mi razvili vlastitu internu tehnologiju s kojom možemo vrlo lako reagirati na tržišne potrebe. Tako stvaramo dodatnu vrijednost. Jedna torba je samo medij. Danas je to novčanik, sutra će to biti možda lampa ili će možda biti zakrilce za SpaceX.“ Uzor u tom poslovnom modelu, koji se bazira na intelektualnom vlasništvu, a ne proizvodu, vidi u Rimac automobilima.
Što se tiče samog razvoja (oba) produkta, Jurić se oslanja na kombinaciju jednostavnosti (načina rada) i izazova (u razvoju proizvoda): „Mislim da sve stvari treba raditi jednostavno. Kad radimo prilično kompleksno, onda smo zakinuti za sve resurse koje nam nedostaju u tom trenu i postoji velika šansa da to nećemo dovršiti ili ćemo dovršiti, ali neće biti na toj kvalitetnoj razini koja treba biti. Sve treba biti jednostavno, izvedivo na onoj razini na kojoj se to može odraditi. S druge strane, imam potrebu pred sebe predstavljati izazove. Ako uočim neku prepreku, volim se tome posvetiti i riješiti problem.“
Tajni umak svakog uspješnog poduzetnika
Imate ideju, prototip, proizvod, proizvodnu traku, novac i kupce – što vam još nedostaje? Ah da, ljudi. Već toliko puta smo čuli od raznih IT poduzetnika da su kvalitetni ljudi osnova svakog uspješnog projekta, a to je naglasio i osnivač Baggizma. Jurić smatra da poduzetnik mora razviti vještinu otkrivanja talenata u ljudima. Prva stvar koju traži od zaposlenika je da sve konstantno propituju. Od svojih suradnika također očekuje da se posvete učenju novih znanja te stalno prilagođavaju na nove izazove. Nije nužno da imaju iskustvo iako je to svakako plus. Osobno ga veseli kad može prepoznati, usmjeriti i oblikovati nečiji talent.
Sa ženom još uvijek poslovno surađuje – Izvorka Jurić zadužena je za branding i promociju branda Baggizmo: „Suradnja je super zato što nije podrška samo kroz poslovanje, nego je i doma. Sad, pošto smo mi u nekoj drugoj vezi osim te, onda naravno njezin angažman oko projekta je daleko intenzivniji i dublji.“
Inače, kod poslovnih partnera Jurić gleda tri karakteristike. Prva je osobna procjena kako će netko reagirati kad nastanu problemi. Većina profesionalaca pruža jedan fiksni set usluga te rijetko kad izlazi izvan zone komfora.. Partneri moraju znati pravovremeno reagirati na moguće probleme i iteracije. Oni moraju biti fleksibilni te spremni proširiti vlastiti portfolio znanja i usluga. Treća stvar koju Jurić navodi je neovisnost: „Retrogradno to se vrati na način da je čovjek potpuno uključen, da osjeća taj dio razvoja proizvoda svojim. Ja se ne miješam puno u razvoj, osim u dijelu gdje taj proizvod mora odražavati poslovnu viziju i prvotnu ideju proizvoda te uvijek tražim od ljudi da pružaju povratne informacije.“
Pet znakova uspjeha
Svaki čovjek ima svoju definiciju uspjeha. Unatoč tome što (još) nisu zaradili milijun dolara, Jurić smatra kako su postigli pet razina uspjeha. Prvi je, naravno, realizacija ideje u proizvod. “Je li ona napravljena u jedan ili tisuću komada, nije bitno. Ja sam imao gotov prototip. Iz moje ideje je izašao ovaj proizvod, koji ne postoji nigdje i nitko ga nije napravio.“ ponosno ističe kreator pametnog novčanika te dodaje da je drugi nivo bio uspjeh crowdfunding kampanje: „Nije bitno jesmo li mi imali jedan dolar ispod ili iznad gola ili milijun dolara. Mi smo imali uspješnu kampanju. Bili smo među 100 tisuća kampanja te godine u 17% koje su dobile više od 30 tisuća dolara. Na planeti. Iz Hrvatske.“ Treći uspjeh je taj da su backerima isporučili proizvod u roku. „65% kampanja koje uspiju, od onih sto tisuća, kasne. Čak i one koje dignu milijune. Nekad propadnu i ne isporuče ništa.“ navodi Jurić.
„Četvrti uspjeh je da u Hrvatskoj, u kojoj je normalno ne platiti, nikoga ne zanima da je osvojeni fond dovoljan za daljnji razvoj. Ja sam jednostavno platio sve dobavljače i najbolji dokaz koji imam jest da ti isti ljudi rade i dalje sa mnom.“ iznosi Jurić te se navodezuje s petom točkom: „90% startupa propadne u prvoj godini. A Baggizmo je na tržištu već treću godinu.“ Najveći osobni uspjeh mu je da svaki ponedjeljak sretan dolazi na posao.
Torba, novčanik, svemirski brod?
Baggizmo torba je samo medij, ponavlja Jurić na kraju intervjua. Prava vrijednost firme leži u brandu koji misle ojačati serijom raznolikih, inovativnih i nadasve kvalitetnih proizvoda. Ideja mu ne nedostaje. Jedino što mu na tom putu treba su dobri, kvalitetni, pametni ljudi. „Veseli me da moje ideje nemaju granice. Odlazak na Mars mi ne bi predstavljao strah, nego bih se se čak bio spreman uloviti s tim u koštac. Premda ništa ne znam o tome. Jako je bitno slušati kupce, slušati tržište, informirati se... Zašto je to tu, kako ja tome mogu doskočiti. Nije bitno da se bavim elektronikom, igram igre, znam sve o procesoru ili šivam torbu. Ni u jednom trenu to neću raditi. Neću proizvoditi procesore, nego ću nabaviti tvornicu koja će to napraviti, a mi ćemo raditi biznis model od toga kako to plasirati na tržište. Svaka ideja mora biti izvorno tako napravljena da njezina osnovna vrijednost već čini prihod novca.“ zaključuje Jurić.
Kako je stvoren prvi pametni novčanik
Baggizmo Wiseward nije prvi pametni novčanik koji smo vidjeli na crowdfunding kampanjama, ali nam se, prema ugrađenoj tehnologiji, čini da je najnapredniji dosad. Kad izađe na tržište, Wiseward će se moći spojiti s mobitelom (Android, iOS) preko Bluetooth LE standarda, što smo vidjeli na stvarnom primjeru. Ako novčanik slučajno izgubite, mobilna aplikacija će pokazati zadnju lokaciju na kojoj ste ga nosili. I prije toga, novčanik bi vas putem piezo-zvučnika trebao upozoriti da je pao ili da ste se od njega previše udaljili. Akcelerometar je zadužen za registriranje pada mobitela, a senzor blizine za prepoznavanje udaljenosti (je li vam novčanik u džepu, torbi ili vam ga je netko maznuo). Usto, novčanik ima magnetometar koji prepoznaje je li novčanik otvoren ili zatvoren. Dvostrukim kratkim dodirom (double tap) na piezo-zvučnik moguće je također „pozvati“ mobitel, ako ne znate gdje se trenutno nalazi. Od tehnologija za povezivanje s drugim uređajim tu su RFID i NFC, a novčanik se može puniti bežično. Unutar novčanika nalaze se dvije lampice: UV svjetlo za provjeravanje ispravnosti novčanica (je li krivotvorena ili ne) te prilagodljivo RGB svjetlo za osvjetljavanje unutrašnjosti novčanika i pokazivanje prijateljima.
Formiranje tima
listopad 2016. - studeni 2016.
Odabir pravog elektrotehničara trajao je čak tri mjeseca. Na kraju su za posao odabrani Ante Medić i Dajgoro Labinac koji su dotad surađivali na brojnim projektima u izradi hardvera. Jurić im je iznio svoje planove i dao dvadeset sati da provjere što se sve može izvesti te kakva se sve elektronika može nabaviti po povoljnoj cijeni. Nakon prve procjene, ideja o e-ink ekranu je otpala jer su ustanovili da bi se cijena novčanika popela na astronomskih 500 dolara. Druga faza bila je skupljanje komponenti: odabir, narudžba i spajanje elektronike. Jurić je bio iznimno zadovoljan te im ponudio ugovor. Medić i Labinac su mogli krenuti s osmišljavanjem prve pločice. Što se poslovne strane tiče, Jurić je prijavio projekt na natječaju za Inovacije novoosnovanog MSP.
Crtanje pločice i izrada prvog prototipa
studeni 2016. – ožujak 2017.
Kad je razvoj proizvoda počeo, firma je naručila development pločice. Svaki čip ima svoju development pločicu, koja dolazi s hrpom inputa i outputa. Povezali su sve komponente na jednoj velikoj drvenoj ploči i počeli s testiranjem. Bojali su se da će modul za bežično punjenje uzrokovati probleme. Naime, modul za bežično punjenje funkcionira na sličnom principu kao indukcijsko kuhalo tj. inducira magnetsko polje. Glavni izazov bio je izvesti to na način da se slučajno ne inducira struja u baterijama i piezo-zvučniku, odnosno da se pločica ne zagrijava i/ili troši previše struje. Usto, željeli su testirati koliko se zagrijava metalna feritna naljepnica koja blokira magnetsko polje, da ne interferira s RFID zaštitom. Bila je to prva iteracija pločice koju su nacrtali u besplatnom, open-source programu KiCad EDA. Medić kaže da se dosta prototipova za različite namjene može danas nacrtati u besplatnim programima (iznimka je, primjerice, pločica za mobitele). U ovoj fazi gotovo je 90% proizvoda, što se tiče elektronike. Ostalih 10% se polira kroz daljnje iteracije. U međuvremenu su prošli prvu fazu MSP natječaja, ali još uvijek čekaju odgovor za drugu. Neovisno o tome, nastavili su razvoj.
Prvi elektronički prototip
ožujak 2017. – svibanj 2017.
U svibnju su napravili čak dvije pločice. Na prvoj, čiji je razvoj trajao od ožujka, razmaknuli su komponente te testirali RF antenu. U sljedećoj iteraciji, koja izgleda mnogo ulickanije, prešli su s voda na keramičku antenu. Nacrtane pločice su počeli naručivati s Eurocircuita, mađarske firme koja se bavi izradom PCB prototipa i malih serija pločica. Jurić kaže kako bi možda jeftinije prošli da su naručili iz Kine, no onda bi morali puno duže čekati da to dođe u Hrvatsku, što im vremenski nije bilo isplativo. A vrijeme je kod izrade fizičkih proizvoda sve. Medić napominje kako elektroničari nemaju pravo na pogrešku. Ako pogriješe samo jedan vod u nacrtu, moraju naručiti novu pločicu te samim time gube tjedan dana posla i možebitno znatnu količinu novaca. Lemljenje također zahtjeva posebno strpljenje. U prosjeku, treba im dva tjedna za dizajn, 10 sati za lemljenje i još koji tjedan za pisanje firmvera. Programski kôd firmvera se mora optimizirati da pločica ne troši puno struje. U svibnju su također počele pripreme za crowdfunding kampanju.
Usavršavanje proizvoda i kampanja na Kickstarteru
svibanj 2017. – srpanj 2017.
Priča o Wisewardu konačno je ugledala svjetlo dana. Pisanje materijala, fotografiranje i snimanje videa, osmišljavanje i provedba launch eventa, davanje intervjua novinarima, vođenje marketinških kampanja, odgovaranje na upite... sve je to postalo svakodnevica u Baggizmu. U lipnju je stigla i posljednja iteracija pločice, na kojoj su elektroničari popravili čip za napajanje i podigli voltažu piezo-zvučnika da bi bio glasniji.
Početak proizvodnje i isporuka donatorima
srpanj 2017. – listopad 2017.
Očekivana sredstva prikupljena su 9. srpnja i nekoliko dana kasnije Baggizmo Wiseward je u proizvodnji. Sad se naručuju materijali, čeka isporuka elemenata te poliraju stvari poput firmvera i mobilne aplikacije, kako bi sve bilo spremno za isporuke u listopadu.
Planovi za budućnost
listopad 2017. – ???
Jurić gleda daleko u budućnost pa nam kaže da bi na pločicu volio jednog dana staviti GSM modul, pomoću kojega bi vlasnik u svakom trenutku mogao znati gdje mu se nalazi novčanik. Točnije, svugdje gdje ima GSM signala. S novom 5G mrežom to bi moralo biti moguće, a tehnologiju bi prodavali i drugim proizvođačima te na tome temeljili svoj biznis model.
